Uvod: Vječna dilema javnih toaleta
Kada koristimo javne toalete, posebice žene, u većini situacija posežemo za nekakvom strategijom kako bismo izbjegli direktan kontakt tijela sa sjedalom. Razlog je jasan: potencijalna prljavština i mikroorganizmi koji se mogu nalaziti na njemu. Ova vječna dilema dovodi do niza pitanja o najboljem načinu očuvanja osobne higijene i zdravlja na mjestima koja su svakodnevno izložena velikom broju ljudi. Strah od zaraze je stvaran, ali jesu li naše strategije doista učinkovite ili se radi o ustaljenim mitovima?
Što kažu stručnjaci: Rizici i mitovi
Nedavni članak BBC-ja posvetio je posebnu pažnju ovom pitanju, fokusirajući se na to koliko dugo patogeni mogu preživjeti na sjedalima javnih toaleta te koje se bolesti mogu, a koje ne mogu prenijeti sjedanjem. Rezultati i mišljenja konzultiranih stručnjaka pružaju zanimljiv uvid u stvarne rizike. Prema njima, rizik od zaraze spolno prenosivom bolešću putem sjedala WC školjke je iznimno nizak. Isto vrijedi i za bolesti koje se prenose krvlju ili infekcije mokraćnog sustava. Međutim, postoji jedno upozorenje: virus humanog papiloma (HPV), koji uzrokuje genitalne bradavice, može preživjeti na površinama i do tjedan dana.
Unatoč tome, profesorica mikrobiologije i imunologije Karen Duus ističe da ovi virusi mogu prodrijeti u tijelo samo ako je kožna barijera na genitalnom području kompromitirana, odnosno ako postoje otvorene rane ili oštećenja kože. Stoga, sam čin sjedanja na WC školjku, čak i ako je na njoj prisutan HPV, ne predstavlja automatski rizik od infekcije za zdravu kožu. Ovo je ključna informacija koja razbija mnoge zablude i smanjuje nepotrebnu paniku oko javnih toaleta.
Zašto papir nije rješenje?
Mnogi ljudi, u pokušaju da se zaštite, oblažu sjedalo WC školjke komadićima toaletnog papira, vjerujući da će tako moći mirno sjesti. Ipak, stručnjaci upozoravaju da to možda nije tako dobra ideja. Toaletni papir je, naime, vrlo porozan materijal. To znači da on ne može potpuno spriječiti prolazak klica i mikroorganizama. Umjesto da stvara neprobojnu barijeru, papir može čak poslužiti kao medij za prenošenje vlage i s njom povezanih patogena. Stoga, iako nam pruža osjećaj sigurnosti, ovaj postupak zapravo ne pruža značajnu zaštitu od onoga čega se najviše bojimo.
Čučanje: Skrivena opasnost za zdjelicu
Druga popularna strategija je obavljanje nužde u čučnju, iznad sjedala WC školjke, kako bi se izbjegao svaki kontakt. Međutim, ni ova opcija nije najpreporučljivija, barem ne prema Stephanie Bobinger, specijalistici za zdjelično dno. Ona objašnjava da je čučanj, posebno ako se često prakticira ili se radi nepravilno, poza koja može biti štetna za područje zdjelice i mišiće dna zdjelice. Dugoročno, to može dovesti do disfunkcije ili oslabljenja mišića zdjeličnog dna, što može uzrokovati probleme s kontrolom mjehura, prolaps organa ili druge neugodne tegobe. Dakle, ono što smatramo zaštitom od vanjskih klica, može dugoročno naštetiti našem vlastitom tijelu.
Konačno rješenje: Ključ je u higijeni ruku
Što nam je onda činiti? Zaključak stručnjaka je jasan i pomalo iznenađujući u svojoj jednostavnosti. Glavna briga koju bismo trebali imati, i na što se trebamo usredotočiti, jest temeljito pranje ruku nakon korištenja javnog toaleta. Kontaminirane ruke, naime, lako mogu doći u kontakt s ustima ili očima, što je najčešći put prijenosa mnogih bolesti. Bez obzira na to kako koristimo WC školjku, ako ne operemo ruke, sav trud je uzaludan. Kvalitetno pranje ruku sapunom i vodom najmanje 20 sekundi je najučinkovitija obrana od širenja klica i održavanje osobnog zdravlja.
