NASA-in rover Perseverance po prvi je put zabilježio električna pražnjenja, odnosno nešto nalik munjama, na Marsu. Iako se čini neobično, Mars je tek četvrti planet na kojem smo potvrdili prisutnost ovakve vrste električne aktivnosti, poslije Zemlje, Jupitera i Saturna. Ova potvrda dolazi nakon desetljeća sumnji. Unatoč svojoj tankoj atmosferi, znanstvenici su godinama pretpostavljali da Crveni planet, sa svojim stalnim vrtlozima i pješčanim olujama, mora imati neku vrstu električne aktivnosti. Sada, zahvaljujući roveru Perseverance, konačno imamo definitivne dokaze.
Nije viđeno, već čujeno: Kako je otkrivena električna aktivnost
Koliko god bismo željeli da je rover Perseverance fotografirao zasljepljujući bljesak koji presijeca marsovsko nebo, prvi dokaz električne aktivnosti na Marsu nije vizualan, već auditivan. Instrument SuperCam NASA-inog rovera, opremljen mikrofonom izvorno dizajniranim za slušanje lasera rovera kako udara u stijene, snimio je nešto potpuno neočekivano: zvuk električnih pražnjenja.
Među vihorima prašine: Detalji otkrića
Prema podacima koje je analizirao Laboratorij za mlazni pogon (Jet Propulsion Laboratory), rover je zabilježio 55 događaja električnih pražnjenja tijekom dvije marsovske godine. Većina ih je bila povezana s pješčanim olujama, a 16 od njih dogodilo se kada je rover izravno prolazio kroz pješčane vrtloge. „Uspjeli smo dobiti nekoliko dobrih snimaka gdje se jasno čuje pucketanje”, objašnjava u priopćenju Ralph Lorenz, znanstvenik misije Perseverance. No, na specifičnoj snimci s marsovskog dana Sol 215 (215. marsovski dan misije), čuje se ne samo električno pucketanje, već i vjetar vrtloga koji udara u rover te zrnca pijeska koja udaraju u mikrofon. To je pružilo dodatne dokaze o prirodi ovih fenomena.
Triboelektrični efekt: Kako nastaju „munje” na Marsu?
Postavlja se pitanje: kako se ove „munje” formiraju na planetu bez kišnih oblaka? Odgovor leži u triboelektričnom efektu. To je potpuno isti fizički princip koji se događa kada hodamo u čarapama po tepihu, a zatim dodirnemo kvaku vrata i, au, preskoči iskra. Na Marsu, pješčani vrtlozi djeluju kao divovski generatori statičkog elektriciteta. Topli zrak se diže i počinje rotirati, formirajući vrtlog. Kako se okreće, podiže prašinu i pijesak. Zrnca prašine trljaju se jedna o drugu, prenoseći elektrone i generirajući električni naboj. Ovaj proces dovodi do akumulacije statičkog naboja dovoljnog za pražnjenje.
Nije nimalo ohrabrujuće: Implikacije za potragu za životom
Iako se triboelektrični efekt javlja i na Zemlji, primjerice u pustinjama, na Marsu je mnogo vjerojatnije da će ovaj efekt rezultirati električnim pražnjenjima. Marsova atmosfera je izuzetno rijetka, pa je količina naboja potrebna za probijanje otpora zraka i stvaranje iskre mnogo manja. Zbog toga se pražnjenja lakše događaju. Ovo otkriće nije samo meteorološka zanimljivost; ono ima duboke implikacije za kemiju planeta i potragu za životom. Potvrda ovih električnih pražnjenja sugerira da se marsovska atmosfera može dovoljno nabiti da aktivira snažne kemijske reakcije. Te iskre mogle bi stvarati visoko oksidirajuće spojeve, poput perklorata, koji su vrlo agresivni i mogu uništiti organske molekule – osnovne gradivne blokove života – koje rover Perseverance pokušava pronaći. To, nažalost, čini potragu za tragovima prošlog ili sadašnjeg života na Marsu još izazovnijom.
