Kada dekoracija prijeđe u luksuz, ona prestaje biti samo dekoracija i postaje prava relikvija. Upravo se to dogodilo Jean-Françoisu Marchaisu, bivšem vatrogascu i strastvenom kolekcionaru. Ono što je započelo kao rutinski posjet second-hand trgovini u mirnom francuskom selu, na kraju se pretvorilo u jednu od onih priča o kojima sanjaju svi ljubitelji dekoracije i antikviteta.
Neočekivano otkriće u Châtelleraultu
Jean-François Marchais pronašao je među policama i zaboravljenim namještajem hrastov stol koji je na prvi pogled izgledao obično. Njegova cijena, manje od 30 eura, ali njegova prava vrijednost bila je mnogo veća – bio je to izgubljeni dio francuske povijesti.
Šezdesetdvogodišnji Marchais istraživao je butik Emmaüs u Châtelleraultu – mjestu gdje se čini da vrijeme stoji među predmetima koji čekaju novi život – kada mu je ovaj komad diskretno privukao pažnju. Nije to bio sjajan niti posebno ornamentiran komad namještaja, ali je imao posebnu prisutnost. „Bio je neobičan i imao je nešto posebno”, kako je komentirao za Nouvelle Republique.
Tragovi ispod površine: Oznake koje otkrivaju prošlost
Intucija ga nije prevarila. Već kod kuće, pažljivo ga pregledavajući, kolekcionar je otkrio nekoliko ugraviranih oznaka na drvetu: inicijale GM, koji odgovaraju Gardi namještaja Kraljevske krune (Garde-Meuble de la Couronne), i MLR, od Menus Plaisirs du Roi, odjela zaduženog za organizaciju ceremonija i proslava francuske monarhije.
Intrigiran, Marchais se obratio Mobilier Nationalu (instituciji koja upravlja državnom pokretnom baštinom), i tamo se počela razotkrivati povijest. Službena istraga potvrdila je da je stol izrađen 1821. godine za plemenitu prigodu, krštenje vojvode od Bordeauxa, unuka kralja Karla X.
Izgubljena pa ponovno pronađena baština
Nakon godina obilazaka službenih institucija, komad je registriran 1894. godine u Nacionalnim rezervama namještaja, a 1925. godine dodijeljen je Nacionalnoj školi orijentalnih jezika. Međutim, njegov trag gubi se godinama nakon Drugog svjetskog rata. Gotovo osam desetljeća stol je ostao nestao, sve dok se slučajno ponovno nije pojavio u dobrotvornoj trgovini.
Odluka o povratku: Čast iznad profita
Iako je pronalazak mogao biti vrlo unosan sretan pogodak, Marchais nije oklijevao vratiti stol na njegovo mjesto. „Malo sam tužan jer je to komad namještaja s velikom poviješću i svim tim natpisima, ali sretan sam što vraćam državi nešto što je vjerojatno bilo ukradeno.” Tako je Mobilier National već potvrdio da će uskoro biti ponovno integriran u njihov inventar.
Oko kolekcionara: Više od jednog blaga
Ali istina je da ovo nije bio jedini Marchaisev pronalazak. Njegova opsesija i dobar ukus za second-hand trgovine doveli su ga do otkrivanja autentičnih blaga koja su godinama bila skrivena, izgubljena ili zagubljena diljem zemlje. Francuz je prije nekog vremena kupio stolice za koje vjeruje da su možda pripadale Mariji Antoaneti, a trenutno istražuje njihovo porijeklo kako bi potvrdio jesu li i ti komadi dio povijesne baštine francuskog plemstva.
