Kupnja televizora danas, bilo da košta 300 ili 3.000 eura, već podrazumijeva izvanrednu kvalitetu slike. Možda ne toliko zbog same konačne kvalitete slike, gdje panel s OLED tehnologijom ili miniLED pozadinskim osvjetljenjem mijenja sve, ali zasigurno u smislu onoga što može prikazati: 4K sliku s visokom stopom osvježavanja. Međutim, tužna je istina da televizore koristimo s povučenom ručnom kočnicom.
Na što mislim? Na to da ono što obično konzumiramo ne iskorištava naš televizor u potpunosti. To je bilo tako i prije, ali se pogoršalo s ograničenjima koja su streaming giganti primjenjivali na usluge, zajedno s dolaskom reklama: smanjenje rezolucije, zbogom HDR-u, zbogom Dolby Atmosu, i tako dalje.
Kvaliteta slike: Problem nije u TV-u, već u izvoru
Problem nije u našem televizoru, već u onome čime ga hranimo. Postoji pogrešna percepcija da je „4K, 4K”, bez obzira na izvor. Tehnička stvarnost je da film reproduciran na Netflixu, Disney+ ili Prime Videu nema nikakve veze s istim filmom reproduciranim s fizičkog medija. Ključ leži u brzini prijenosa podataka (bitrate). Kako bi podaci došli od poslužitelja platformi do našeg televizora, oni se znatno komprimiraju (dodatno, vrlo modernim i učinkovitim kodecima). I tu se gubi magija, kako u videu, tako i u zvuku.
Brojke govore same za sebe: Bitrate razlike
Brojke jasno pokazuju razliku. Zbog toga je, na primjer, 1080p na YouTubeu i dalje tako nedovoljan te se preporučuje reproduciranje platforme u 4K rezoluciji čak i na Full HD televizorima. Prosječna streaming usluga nudi bitrate od oko 17 Mbps (s časnim iznimkama poput Apple TV+, koji se kreće oko 26 Mbps), kao što smo već vidjeli.
U usporedbi, stari DVD već je dosezao 10 Mbps (s kompresijom koja koristi algoritme stare više od dva desetljeća), ali pravi kvalitativni skok je u standardnom Blu-rayu, koji postiže 40 Mbps (s AVC/H.264), što bi se moglo izjednačiti s H.265 kodekom na gotovo pola bitratea. Ako se okrenemo najboljem formatu danas, 4K Blu-rayu, koji komprimira koristeći H.265, brzina prijenosa skače na 128 Mbps. Uz iste kodeke (spomenute platforme već koriste H.265 kao osnovu, pa čak i modernije poput AV1), govorimo o tome da 4K Blu-ray prenosi više od pet puta veću količinu informacija od najbolje streaming usluge.
Zašto je fizički medij i dalje kralj kvalitete?
Ova velika razlika uzrokuje da, paradoksalno, standardni Full HD Blu-ray često izgleda oštrije, stabilnije i čišće od filma ili serije u 4K streamingu. Fizički disk ne ovisi o stabilnosti vaše mreže, nudi bolje nekomprimirane audio formate i jamči konstantnu kvalitetu bez artefakata kompresije (tako vidljivih u tamnijim scenama). Naravno, ako imate skupe pretplatničke pakete, postoje prednosti u odnosu na Blu-ray, poput proširenog spektra boja koje pruža HDR ili imerzije Dolby Atmosa (njihov bitrate u odnosu na HD audio čak i starih Blu-ray diskova je druga priča).
Važnost ispravnog uređaja za streaming
Uređaj je važan. Mnogi korisnici spajaju jeftini HDMI dongle na svoj vrhunski televizor i često ograničavaju njegove mogućnosti. Nisu svi „stickovi” isti. Amazon Fire TV Stick Lite, na primjer, ne podržava 4K rezoluciju. Drugi uređaji su kompatibilni s Dolby Visionom, ali im nedostaje podrška za HDR10+, pa bi izgubili dinamičke metapodatke na Samsungu i na platformama poput Amazon Prime, Disney+ ili Netflixa. Uvijek preporučujemo odabir 4K modela, ne samo zbog rezolucije, već i zbog njihove kompatibilnosti i poboljšane brzine u usporedbi sa starim čipovima 1080p donglova.
Digitalne alternative fizičkom formatu bez gubitka kvalitete
Postoji treći put, rezerviran za one koji imaju strpljenja i budžet, koji kombinira najbolje od oba svijeta: sirovu kvalitetu fizičkog formata i praktičnost digitalnog sučelja. Ne podrazumijeva ništa više (i ništa manje) nego digitalizaciju vlastite knjižnice. Kako? Prebacivanjem sadržaja s vaših diskova (nekomprimiranog) na NAS i upravljanjem pomoću usluga poput Plexa ili Jellyfina.
Možete streamati sa svog računala ili NAS-a s punim bitrateom od 128 Mbps UHD Blu-ray diska, zadržavajući HD audio bez gubitaka. Međutim, postavljanje takvog sustava zahtijeva početno ulaganje: dobar NAS i tvrdi diskovi velikog kapaciteta mogu koštati stotine eura. Osim toga, zahtijeva vrijeme za konfiguraciju i za „ripanje” vaše fizičke kolekcije. To je skupa opcija, ali ne toliko kao Kaleidescape.
Lokalna mreža: Ključ za beskompromisno iskustvo
Ako ćete se oslanjati na streaming, Wi-Fi može biti vaš neprijatelj osim ako nije dobro konfiguriran i scenarij idealan. Tehnička preporuka je jasna: kad god je moguće, koristite Ethernet kabel izravno spojen na televizor ili player.
Ako to nije izvedivo, pobrinite se da su vaši uređaji povezani na 5 GHz frekvenciju vašeg routera i uklonite fizičke prepreke. I, naravno, provjerite kabliranje: beskorisno je imati konzolu najnovije generacije ili moćan player ako koristite stari HDMI kabel ili Ethernet kabel kategorije 5 koji maksimalno podržava 100 Mbps (što će, doduše, biti dovoljno za većinu audiovizualnih scenarija).
