Stavljanje hrane u zdjelicu za kućnog ljubimca čini se kao jednostavan svakodnevni zadatak. Međutim, iza svake granule stoji složena znanost. Moderna prehrana za mačke i pse rezultat je desetaka istraživanja koja uzimaju u obzir dob, pasminu, fiziološke karakteristike, pa čak i ponašanje životinja. Čime i koliko često hraniti ljubimca? Je li istina da mačke i psi trebaju jesti sirovo meso? Kada mijenjati prehranu? U ovom smo materijalu sakupili 12 uobičajenih pitanja o prehrani mačaka i pasa – i odgovore temeljene na suvremenim znanstvenim podacima.
Zajedno s brandom super premium hrane Optimeal, istražujemo kako funkcionira znanost o prehrani, zašto je važno uzeti u obzir ne samo sastav hrane, već i način života ljubimca, te kako osigurati da vaš krzneni prijatelj od hrane dobiva samo dobrobit.
ℹ️ Na kraju materijala očekuje vas važna informacija o besplatnoj veterinarskoj podršci – stoga svakako nastavite čitati!
1. Treba li mačke i pse hraniti sirovim mesom?
Hranjenje mačaka i pasa sirovim mesom popularan je izbor među vlasnicima kućnih ljubimaca koji žele da prehrana njihovih ljubimaca bude prirodnija. Oni često primjećuju da dlaka s takvom prehranom postaje sjajnija, zubi čišći, a same životinje aktivnije. Ali ove prednosti mogu poništiti značajni rizici.
Istraživanja pokazuju da sirovo meso može sadržavati opasne bakterije poput Salmonelle, Campylobacter ili Yersinije. One mogu zaraziti ne samo životinje, već i ljude koji su s njima u kontaktu.
Zamrzavanje mesa na -20 stupnjeva Celzija i niže omogućuje uništavanje mnogih patogena, poput parazita. Međutim, patogene bakterije mogu preživjeti i takvu obradu hladnoćom. Gotovi obroci od sirovog mesa kupljeni u trgovinama također nisu uvijek sigurniji od onih samostalno pripremljenih – od 20 do 44 posto takvih komercijalnih proizvoda kontaminirano je salmonelom.
Čak i ako se uspije kontrolirati sigurnost mesa, mnoge sirove dijete, posebno one domaće, imaju neuravnotežen sastav. Često im nedostaje kalcija, vitamina A, D, E, dok je masti – naprotiv, previše. To može dovesti do prekomjerne težine i bolesti uzrokovanih nedostatkom važnih bioaktivnih tvari.
Stoga veterinarske organizacije, uključujući Svjetsku udrugu veterinara malih životinja (WSAVA), ističu da su gotovi, termički obrađeni obroci, poput suhih granula, sigurniji od sirovih proizvoda. A ako ipak odaberete takvu prehranu, važno je pridržavati se strogih higijenskih pravila s temeljitim čišćenjem ruku i svih površina koje dolaze u dodir sa sirovim mesom, te se obavezno posavjetovati s veterinarom kako biste organizirali sigurnu i uravnoteženu prehranu.
2. Može li se mačka ili pas hraniti isključivo suhom hranom?
Suhi obrok, odnosno prehrana isključivo gotovim granulama, može pokriti prehrambene potrebe ljubimca. Ako na pakiranju postoji oznaka „potpun i uravnotežen“, to znači da proizvod sadrži sve potrebne hranjive tvari za svakodnevno hranjenje – bjelančevine, masti, vitamine, minerale – u pravilnim omjerima. Takva prehrana može biti jedini izvor hrane za zdravog psa ili mačku.
Međutim, vrijedi uzeti u obzir i manje razlike među vrstama. Za razliku od svejednih pasa, mačke su apsolutni grabežljivci koji u prirodi iz plijena dobivaju ne samo hranu, već i većinu potrebne vode. Zbog toga prirodno imaju smanjen osjećaj žeđi.
I zato, kod prehrane isključivo suhim granulama, koje sadrže malo vlage, kod mačaka se povećava rizik od dehidracije i razvoja povezanih bolesti, prvenstveno kamenaca u mokraćnom mjehuru i kronične bolesti bubrega. Pritom istraživanja pokazuju da mačke ne nadoknađuju dovoljno nedostatak vlage u hrani pijenjem vode. Stoga je za njih bolji izbor vlažna hrana ili njezina kombinacija sa suhom.
3. Žitarice u prehrani ljubimaca – šteta ili siguran dodatak?
Pitanje o svrsishodnosti korištenja žitarica, i ugljikohidrata općenito, u prehrani domaćih životinja ostaje jedno od najspornijih. Ponekad ih brižni vlasnici izbjegavaju, smatrajući ih uzrokom alergija ili probavnih problema. No, žitarice same po sebi nisu alergeni – alergijske reakcije kod životinja češće izazivaju životinjski proteini, poput proteina mliječnih proizvoda, piletine ili govedine.
Međutim, uloga okidača kod osjetljivih mačaka i pasa mogu biti i tragovi antibiotika u mesu, koje poljoprivrednici mogu dodavati u stočnu hranu domaćih životinja. Također, unatoč raširenom mišljenju da suha hrana s visokim udjelom ugljikohidrata može uzrokovati pretilost i dijabetes kod mačaka, istraživanja to nisu potvrdila.
Dodavanje žitarica može biti čak i korisno. Osim što su izvor vlakana, vitamina i minerala, važnih za opće stanje organizma, žitarice mogu utjecati na probavljivost proteina.
Na primjer, uključivanje cjelovitog zrna riže u prehranu pokazalo je pozitivan utjecaj na probavljivost proteina kod pasa, a kukuruznog glutena – kod mačaka. Nasuprot tome, cjelovito zrno kukuruza u prehrani pasa ili cjelovita riža u prehrani mačaka pokazali su suprotan učinak. Ali na kraju, čak i ako sastojak privremeno smanjuje koeficijent probave proteina, to nužno ne uzrokuje štetu, pod uvjetom da je konačna hrana potpuna i uravnotežena.
4. Imaju li probiotici i prebiotici u hrani zdravstvene prednosti?
Probiotici (živi korisni mikroorganizmi) i prebiotici (tvari koje podržavaju korisne mikroorganizme) mogu pozitivno utjecati na zdravlje mačaka i pasa – posebno na probavni sustav, imunitet i opće blagostanje.
Istraživanja pokazuju da dodavanje probiotika u prehranu može smanjiti proljev, poboljšati kvalitetu izmeta i smanjiti aktivnost upalnih procesa u krvi. Posebnu korist od toga osjećaju životinje s osjetljivom probavom, nakon kure antibiotika ili u razdobljima stresa. Prebiotici, poput fruktooligosaharida ili mananoligosaharida, potiču rast korisnih bakterija, kao što su Lactobacillus i Bifidobacterium, i mogu smanjiti broj patogenih mikroorganizama u crijevima.
Istodobno, nisu svi dodaci jednako učinkoviti. Njihovo djelovanje ovisi o soju bakterija, načinu primjene, dozi i zdravstvenom stanju životinje. Dobro je ako je na pakiranju naveden konkretan soj (na primjer, Enterococcus faecium ili Lactobacillus acidophilus) i njegova količina u jedinicama koje stvaraju kolonije (CFU), jer tada proizvođač zna što dodaje i ima za to znanstveno opravdanje.
5. Kada je potrebna hipoalergena hrana i kako je odabrati?
Hipoalergena hrana postaje nužna kada postoji sumnja da su kronični zdravstveni problemi životinje, na primjer, nesezonski svrbež, upala kože, gastrointestinalni poremećaji, uzrokovani proteinima koji se nalaze u uobičajenoj hrani ljubimca.
Kako bi potvrdili alergiju, veterinari propisuju dijetalni test – to je razdoblje kada životinja prima samo hranu koja ne sadrži proteine koje je ranije konzumirala. Ako simptomi nestanu, a zatim se vrate nakon povratka na staru prehranu – to potvrđuje dijagnozu.
Za liječenje ili prevenciju alergija kod sklonih mačaka i pasa postoje obroci s prilagođenim sastavom. To mogu biti hipoalergene dijete s hidroliziranim proteinima, odnosno razgrađenim na sitne peptide koji rjeđe izazivaju reakciju imunološkog sustava. A ponekad se problem alergija rješava zamjenom glavnog izvora proteina s nečim neobičnijim za organizam, na primjer, mesom klokana.
6. Obroci s proteinima insekata – trend ili znanost?
Proteini insekata su moderna alternativa tradicionalnim izvorima proteina, koja se sve češće pojavljuje u prehrani kućnih ljubimaca. Znanstvena istraživanja podupiru svrsishodnost takvog pristupa.
Osim što je uzgoj insekata ekološki prihvatljiviji od sisavaca, njihovi proteini pokazuju značajnu hranjivu vrijednost: na primjer, kućni cvrčci sadrže do 70 posto sirovih proteina, što se približava pokazateljima mesnog ili ribljeg brašna. Neke vrste insekata bogate su esencijalnim aminokiselinama, poput metionina, arginina i fenilalanina, važnih za rast, imunitet te zdravlje kože i dlake.
Probavljivost proteina iz insekata također je visoka. Kod brašnara, na primjer, ona doseže više od 91 posto organske tvari i dušika. To znači da životinje mogu učinkovito apsorbirati te hranjive tvari iz hrane.
Istodobno, važno je uzeti u obzir da se sastav aminokiselina razlikuje ovisno o vrsti insekata, stoga proizvođači moraju pažljivo kontrolirati kvalitetu i ravnotežu formule – posebno u pogledu metionina i cisteina, kojih često nedostaje. Osim toga, insekti sadrže hitin – tvar koja se teško probavlja kod mačaka i pasa. To može uzrokovati nelagodu, posebno kod osjetljive probave. Također, u dijelu hrane s insektima otkrivena su kršenja ravnoteže kalcija i fosfora, što je važno uzeti u obzir kod dugotrajnog hranjenja. Stoga, iako proteini insekata imaju velik potencijal, važno je odabrati obroke s provjerenim sastavom i poštivanjem standarda kvalitete.
7. Treba li steriliziranog ljubimca hraniti isključivo hranom „za sterilizirane“?
Za sterilizirane ljubimce se zaista često preporučuju specijalizirane hrane, jer se nakon kirurškog zahvata njihove energetske i metaboličke potrebe smanjuju, što povećava rizik od dobivanja prekomjerne težine i razvoja pretilosti. Iako nije obavezno hraniti životinju isključivo hranom označenom kao „za sterilizirane“, važno je osigurati prehranu koja uzima u obzir njihove nove energetske potrebe, kao i individualne faktore rizika.
Obroci s takvom oznakom obično se odlikuju smanjenom kalorijskom vrijednošću i povećanim udjelom bjelančevina i vlakana. Vlakna osiguravaju osjećaj sitosti, a bjelančevine – održavaju mišićnu masu uz ograničenje kalorija. To omogućuje steriliziranom ljubimcu da ne dobije prekomjernu težinu i ostane zdrav.
8. Koliko često hraniti mačke i pse?
Jedinstvenog mišljenja o tome koliko često hraniti mačke i pse za dugoročno održavanje njihovog zdravlja trenutačno nema. Broj obroka ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući pasminu, dob, zdravstveno stanje, razinu aktivnosti, pa čak i ponašanje životinje.
Nedavno veliko istraživanje pokazalo je da psi koji se hrane jednom dnevno općenito imaju bolje mentalno i fizičko stanje od onih koji se hrane češće. Istodobno, ono ne isključuje da vlasnici jednostavno češće prebacuju životinje na višestruko hranjenje već nakon bolesti, a ne prije nje. Ali postoje i rizici. Kod pasa velikih pasmina, koje se hrane samo jednom dnevno, vjerojatnost uvijanja želuca, čemu su skloni, bila je 2,7 puta veća nego kod onih koji se hrane dvaput ili više puta dnevno. To se objašnjava potrebom da se u jednom obroku pojede velika dnevna porcija.
Situacija s mačkama također je dvosmislena. Kod mačaka koje su se hranile jednom dnevno, razina hormona sitosti bila je viša, kao i pokazatelj sinteze proteina. To može biti posebno korisno za starije mačke koje su sklone gubitku mišićne mase s godinama.
Istodobno, mačke koje su se hranile četiri puta dnevno bile su znatno aktivnije tijekom dana, posebno danju. To je važno za kontrolu težine, budući da je fizička aktivnost jedan od ključnih čimbenika u prevenciji pretilosti.
Stoga se u pogledu učestalosti hranjenja treba orijentirati na preporuke proizvođača odabrane hrane i, po potrebi, posavjetovati se s veterinarskim liječnikom.
9. Koliko vode trebaju piti mačka i pas dnevno?
Optimalna količina vode za mačke i pse ovisi o njihovoj tjelesnoj masi, dobi, aktivnosti, vrsti hrane i temperaturi okoline.
Opća preporuka je oko 50–60 mililitara vode po kilogramu tjelesne mase dnevno.
- Na primjer, mačka težine 4 kilograma trebala bi konzumirati oko 200–240 mililitara vode dnevno.
Dio potrebne vode dolazi izravno iz hrane, ali često nije dovoljan. Prijelaz na vlažnu hranu ili postupno dodavanje vode u suhu hranu može pomoći u održavanju režima hidratacije životinje.
Također, ljubimca se može motivirati da sam pije vodu: postaviti fontanu za životinje u kući i nekoliko posuda s vodom, simulirati žeđ putem dijete s povećanim udjelom natrija ili poboljšati okus pitke vode dodacima, poput juhe.
10. Može li se potpuna hrana kombinirati s domaćim jelima?
Hranjenje životinja gotovim obrocima u kombinaciji s domaćim proizvodima poznato je kao miješano hranjenje, i uobičajena je praksa među vlasnicima. Iako teoretski može obogatiti i prilagoditi prehranu potrebama određene životinje, vlasnicima je to izuzetno teško postići. Istraživanja u ovom području pokazuju da takav pristup čak može povećati rizik za zdravlje ljubimaca, budući da vlasnici često nemaju dovoljno znanja iz veterinarske dijetologije.
Jedno je istraživanje pokazalo da je miješano hranjenje najviše povezano s rizikom od nezaraznih bolesti, poput pretilosti, bolesti srca i krvnih žila, te bubrega. Razlog je u narušavanju ravnoteže hranjivih tvari. U potpunim obrocima za mačke i pse ta je ravnoteža regulirana od strane proizvođača, dok je vlasnici narušavaju dodavanjem proizvoda bez uzimanja u obzir njihovog sastava.
Kako bi se izbjegli problemi od miješanog hranjenja, stručnjaci Europske federacije proizvođača hrane za kućne ljubimce savjetuju da se u prehranu ljubimaca ne unosi više od 10-15 posto domaćih proizvoda i da se koriste samo provjerene, sigurne recepture za životinje.
11. Kako dob životinje utječe na njezinu prehranu?
S godinama se prehrambene potrebe životinja mijenjaju, kao i njihov metabolizam, aktivnost i zdravstveno stanje.
- Mačići i štenci rastu, aktivno se razvijaju, zbog čega im je potrebno više bjelančevina, masti, kalcija i kalorija. Zato su specijalizirane hrane za mlade životinje vrlo hranjive. Slična prehrana za odraslog ljubimca može dovesti do pretilosti, prekomjernog opterećenja bubrega ili zglobova.
- U odrasloj dobi glavno je održavati stabilnu težinu, mišićnu masu i zdravlje organa, stoga prehrana mora biti uravnotežena i odgovarati razini aktivnosti.
- A u starosti, kada se smanjuje metabolizam, smanjuje se mišićna masa, a rizik od kroničnih bolesti raste, važno je smanjiti kalorijsku vrijednost, povećati sadržaj kvalitetnih bjelančevina, antioksidansa i podržati funkciju bubrega i zglobova.
12. Kako razumjeti da prehrana ne odgovara životinji?
Na to da prehrana ne odgovara životinji mogu ukazivati sljedeći simptomi: svrbež, ljuštenje kože, tupa ili lomljiva dlaka, česti vjetrovi, proljev, povraćanje, pretjerano linjanje ili promjene u izlučevinama. Također vrijedi obratiti pažnju na gubitak ili dobivanje težine bez promjene porcija hranjenja, smanjenje aktivnosti, apatiju ili pretjeranu žeđ. Kod mačaka dodatni signal može biti odbijanje hrane ili izbirljivost, ako se to ranije nije primijetilo. Važno je na vrijeme primijetiti takve promjene kako bi se spriječili dugotrajni zdravstveni problemi.
Međutim, ovi znakovi ne znače uvijek da je problem upravo u prehrani – oni mogu biti simptomi drugih bolesti. Stoga je važno ocjenjivati kvalitetu dlake i izlučevina kao dio redovitog praćenja prehrane. Ako postoji sumnja da hrana ne odgovara, ne treba je mijenjati samostalno – bolje je provesti postupnu zamjenu pod nadzorom veterinarskog liječnika.
