Znanstvenici su, promatrajući zadivljujući svemirski bljesak, potvrdili predviđanje koje je Albert Einstein iznio prije više od stotinu godina u svojoj teoriji relativnosti. Kako prenosi Interesting Engineering, međunarodni tim istraživača zabilježio je prve jasne znakove uvijanja prostor-vremena oko crne rupe koja se brzo okreće – što predstavlja jedan od najneuhvatljivijih učinaka opće teorije relativnosti.
Istraživanje je usmjereno na takozvani čin zvjezdanog razaranja, događaj u kojem je supermasivna crna rupa rastrgala zvijezdu na dijelove. Njezini ostaci formirali su svijetli akrecijski disk, dok su mlazovi materije (džetovi) ispaljeni u svemir gotovo brzinom svjetlosti.
Ritmički signali i iskrivljenje prostora
Znanstvenici su pratili ritmičke promjene radio i rendgenskih signala koji su se ponavljali svakih 20 dana i sinkronizirano pomicali. To je svjedočilo o tome da su i disk i mlaz doživljavali istovremeno “ljuljanje” ili titranje.
Kako se navodi, takvo ljuljanje ukazivalo je na Lense-Thirringovu precesiju – iskrivljenje prostor-vremena koje nastaje kada se crna rupa okreće i “vuče” za sobom samo tkivo Svemira. Ovaj fenomen je ključan za razumijevanje dinamike masivnih objekata u svemiru.
Najuvjerljiviji dokaz do sada
Doktor Cosimo Inserra sa Sveučilišta u Cardiffu izjavio je da je tim dobio “najuvjerljiviji dokaz do danas o Lense-Thirringovoj precesiji”. Prema njegovim riječima, upravo tako izgleda davno predviđeni efekt kada crna rupa, okrećući se, zavrće prostor-vrijeme u polaganu spiralu.
Dodao je kako ovo otkriće omogućuje bolje razumijevanje samog procesa u kojem crna rupa razdire zvijezdu, te pomaže u proučavanju uvjeta unutar takvih katastrofalnih događaja.
- Radio signali su se, prema riječima Inserre, drastično razlikovali od prethodnih promatranja sličnih pojava.
- Mijenjali su se izuzetno brzo, umjesto da ostanu stabilni.
- Tim nije mogao objasniti te fluktuacije uobičajenim procesima oko crne rupe.
To je samo učvrstilo pretpostavke znanstvenika i ukazalo na novi način istraživanja crnih rupa. Inserra je te signale nazvao dodatnom potvrdom efekta “povlačenja” prostor-vremena i perspektivnim alatom za proučavanje rotacije i akrecije.
Kako je istraživanje provedeno?
Za analizu događaja tim je kombinirao rendgenske podatke NASA-inog opservatorija Swift s radio promatranjima niza Very Large Array. Također, znanstvenici su istražili materiju u blizini crne rupe pomoću spektroskopije kako bi utvrdili njezinu strukturu i sastav.
Prikupljeni podaci točno su se poklopili s predviđanjima teorije o “ljuljanju” prostor-vremena.
Prozor u mehaniku crnih rupa
Inserra je objasnio da promatranje pokazuje kako izuzetno jaka gravitacija oblikuje okoliš oko rotirajuće crne rupe. Usporedio je to s objektom koji, dok se okreće, stvara polje: crna rupa generira “gravitomagnetski” utjecaj koji djeluje na okolne zvijezde i materiju.
Znanstvenik je napomenuo da je ovo otkriće podsjetnik na složene sile koje djeluju u dubokom svemiru i naglašava koliko toga još treba otkriti proučavanjem takvih rijetkih svemirskih događaja. Inserra je dodao da ovo otkriće demonstrira raznolikost nevjerojatnih objekata koje astronomi tek počinju prepoznavati, kao i rastuću sposobnost čovječanstva da promatra Svemir u sve većim detaljima.
Događaj je također zaokružio dugi put u modernoj fizici: postao je stvarna potvrda koncepata koje je Einstein zacrtao još početkom 20. stoljeća – a koji se sada pojašnjavaju zahvaljujući jednom od najrazornijih događaja u svemiru.
Ostala istraživanja svemira
Podsjetimo, nedavno su znanstvenici zabilježili u svemiru najsnažniji ikad viđeni bljesak koji je potjecao od supermasivne crne rupe. Ona se nalazi otprilike 10 milijardi svjetlosnih godina od Zemlje i nosi naziv J2245+3743, a njezina masa iznosi oko 500 milijuna Sunaca.
Prema promatranjima, 2018. godine ta je crna rupa iznenada povećala svoju svjetlinu za 40 puta, postavši 30 puta sjajnija od bilo kojih poznatih analognih događaja.
