Po prvi put, znanstvenici su mapirali velike riječne sustave kontinentalnih razmjera na Marsu – drevne mreže koje bi također mogle biti jedna od najperspektivnijih mjesta za traženje znakova prošlog života. O ovom značajnom otkriću piše Space.
Poznato je da je prije više milijardi godina, prije nego što se Crveni planet pretvorio u ledenu pustinju kakva je danas, voda u ogromnim razmjerima oblikovala njegovu površinu. Desetljećima je Mars privlačio znanstvenike naznakama te vodene prošlosti: davno presušene rijeke koje su urezale doline i prelijevale se preko rubova kratera u duboke kanjone, sugerirajući svijet koji je nekada bio znatno sličniji Zemlji.
Iako su znanstvenici katalogizirali tisuće ovih drevnih vodotokova, nisu znali kako su oni međusobno povezani, niti jesu li na Marsu ikada postojali veliki, integrirani riječni sustavi, slični onima koji podržavaju neke od biološki najraznolikijih ekosustava na Zemlji.
„Dugo znamo da su na Marsu postojale rijeke. Ali doista nismo znali u kojoj su mjeri rijeke bile organizirane u velike drenažne sustave na globalnoj razini”, izjavio je Timothy Goudge, docent na Odsjeku za geološke znanosti Sveučilišta Texas u Austinu.
Rekonstrukcija vodene prošlosti Marsa
U novom istraživanju, objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, Goudge i njegovi kolege objedinili su podatke višegodišnjih orbitalnih promatranja te ranije objavljene karte dolina, dna jezera i kanjona. Koristili su skupove podataka iz NASA-ine letjelice Mars Odyssey, koja je mapirala više od 90% planeta. Zatim je tim pratio kako su ti objekti nekada bili povezani, otkrivajući koji su od njih pripadali cjelovitim drenažnim mrežama koje su obuhvaćale čitave bazene.
Abdallah Zaki, znanstveni suradnik na Odsjeku za znanosti o Zemlji i planetima na Sveučilištu u Austinu, koji je predvodio novo istraživanje, rekao je:
„Učinili smo najjednostavniju stvar koju smo mogli – jednostavno smo ih mapirali i spojili u cjelinu.”
Zanimljivo je da su u regijama gdje su udarni krateri ili milijarde godina erozije izobličili drevni krajolik, istraživači proučavanjem topografije i orijentacije okolnih dolina donijeli zaključke o tome kako su rijeke nekada tekle, naglašava se u studiji.
Njihovi rezultati sugeriraju da je rani Mars predstavljao mozaik izoliranih vododijelnica, ali je mali broj takozvanih megabazena djelovao kao planetarni transporteri, prenoseći hranjive tvari i potencijalne biosignature na ogromne udaljenosti.
Što su znanstvenici točno otkrili?
Ključno je da je tim otkrio specifične podatke o veličini i utjecaju tih sustava:
- Tim je identificirao 16 velikih slivnih bazena.
- Svaki od njih zauzimao je površinu od najmanje 100.000 kvadratnih kilometara.
- Ova veličina odgovara minimalnoj veličini koja se koristi za definiranje velikih riječnih bazena na Zemlji.
- Zajedno, ove mreže su nekada pokrivale oko 4 milijuna kvadratnih kilometara, ili približno 5% drevnog teritorija Marsa.
Istraživači napominju da je ovaj udio vjerojatno podcijenjen, budući da su udarni događaji (poput udara asteroida) i vjetrovna erozija izbrisali veći dio prvobitnog riječnog krajolika planeta.
Na Zemlji tektonski procesi oblikuju planinske lance i duboke nizine koje usmjeravaju i povezuju riječne sustave. Bez tog procesa, na Marsu je ostalo svega 16 velikih bazena u usporedbi s približno 91 na Zemlji.
Značaj za potragu za životom
Unatoč svojoj maloj površini, ovi malobrojni marsovski bazeni mogu biti jedna od najvrjednijih mjesta sa znanstvenog stajališta koja tek treba istražiti. Kada su istraživači procijenili obujam nanosa koje su prenosile drevne rijeke, otkrili su da je tih 16 velikih bazena prenijelo gotovo polovicu svih erozijskih naslaga na Marsu. To svjedoči o tome da su imali ogroman utjecaj na geološku evoluciju Marsa. Samo na jedan bazen, koji hrani jedan od najvećih kanjona na Marsu, nazvan dolina Ma’adim, otpada približno 15 posto ukupnog volumena.
Na Zemlji su veliki riječni sustavi središta bioraznolikosti, gdje voda teče kroz različite tipove stijena i stvara dugotrajna, kemijski bogata okruženja. Megabazeni Marsa možda su igrali analognu ulogu u vrijeme kada je tekuće vode bilo u izobilju.
Ako se život ikada uspio učvrstiti na Crvenom planetu, istraživački tim tvrdi da bi te drevne riječne magistrale – koje su nekada prenosile gotovo polovicu svih sedimentnih stijena ikada premještenih marsovskim rijekama – mogle biti mjesta gdje su se do danas sačuvali dokazi njegova postojanja.
Zaki je dodao:
„Što je veća udaljenost, to voda više stupa u interakciju sa stijenama, pa je veća vjerojatnost kemijskih reakcija koje mogu biti pretvorene u znakove života.”
Budućnost misija na Mars
Važno je napomenuti da nova karta megabazena može poslužiti kao moćan orijentir za buduće misije na Mars, posebno one koje traže kemijske tragove života ili planiraju kampanje za prikupljanje i povratak uzoraka na Zemlju.
„Ovo je doista važan trenutak o kojem treba razmisliti za buduće misije i o tome kamo se može uputiti u potragu za životom”, zaključio je Goudge.
NASA i kineska svemirska agencija aktivno istražuju Mars u potrazi za tragovima života, no na planetu postoje područja kamo je službeno zabranjeno ulaziti bilo kojim misijama. Ta područja nazivaju se „posebnim regijama” te su najprivlačnija, ali istovremeno i najopasnija za proučavanje sa znanstvenog stajališta zbog rizika od kontaminacije.
