Međunarodna istraživanja koja je provelo Sveučilište u Freiburgu, a koja su objavljena u prestižnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), otkrila su fascinantne podatke o povijesti naših šuma. Na temelju analize dosad neviđene zbirke arheoloških ostataka drva, dokazano je da su šume sjeverno od Alpa bile intenzivno eksploatirane i transformirane ljudskom aktivnošću već u antici.
Vrhunac ovog pritiska na prirodu dogodio se upravo u razdoblju rimske dominacije, što je dovelo do masovne sječe zrelih, starih šuma i lokalnih slučajeva prekomjerne eksploatacije koji su nepovratno promijenili krajolik.
Analiza tisućljetne povijesti šuma
Ova opsežna studija, koja pokriva razdoblje od tisuću godina, predstavlja detaljnu krivulju iskorištavanja šuma. Zanimljivo je da je pad eksploatacije započeo tek s krizom Rimskog Carstva, što je omogućilo prijeko potrebnu obnovu drvnog fonda u kasnoj antici.
Glavni zaključak rada temelji se na minucioznoj analizi više od 20.000 nalaza drevnog drva koji potječu s arheoloških nalazišta rasprostranjenih na golemom području. Ovo područje danas obuhvaća teritorije nekoliko europskih država:
- Francuske
- Njemačke
- Švicarske
- Austrije
- Belgije
- Luksemburga
- Nizozemske
Osnovni preduvjet za uključivanje svakog uzorka u ovaj masivni skup podataka bila je mogućnost njegovog apsolutnog datiranja. To je znanstvenicima osiguralo čvrstu i kontinuiranu vremensku os od kasnog željeznog doba do ranog srednjeg vijeka, točnije od 300. godine pr. Kr. do 700. godine poslije Krista. Ovako širok prostorni i vremenski doseg omogućio je istraživačima provođenje rigoroznih usporedbi između predrimskog, rimskog i poslijerimskog razdoblja, identificirajući opće trendove i regionalne razlike s detaljima bez presedana.
Rimska logistika i infrastruktura kao ključ eksploatacije
Dr. Bernhard Muigg, glavni autor studije i član tima Katedre za povijest šumarstva i gospodarenja šumama Sveučilišta u Freiburgu, pojasnio je da analiza podataka ukazuje na značajan antropogeni utjecaj na sjevernoalpske šume čak i prije dolaska Rimljana. Međutim, dinamika se drastično promijenila dolaskom Carstva.
Upravo u razdoblju najveće ekspanzije i rimskog utjecaja, otprilike između 1. stoljeća pr. Kr. i 5. stoljeća poslije Krista, zabilježena je najsustavnija i najekstenzivnija eksploatacija drvnih resursa u regiji između Alpa i Atlantika. Prema mišljenju znanstvenika, ključni čimbenik koji je omogućio ovu intenzifikaciju bio je razvoj vrhunske transportne infrastrukture i učinkovite logistike, što su bili karakteristični elementi imperijalnog aparata.
Ta mreža cesta i plovnih putova, u kombinaciji s naprednim rimskim inženjerskim tehnikama, omogućila je pristup unutarnjim i udaljenim šumama koje su do tada ostajale izvan dosega eksploatacije velikih razmjera. To je omogućilo sječu drva koje je potjecalo iz relativno starih i dobro razvijenih sastojina, do kojih se ranije nije moglo doći.
Materijalni dokazi jasno pokazuju da su se u prvim stoljećima naše ere prikupljale i transportirale velike količine drveća poodmakle dobi. Ovo drvo bilo je namijenjeno za:
- Izgradnju infrastrukture i objekata;
- Proizvodnju namještaja;
- Proizvodnju trgovačkih spremnika, poput duga (dasaka) za bačve, što je bilo ključno za trgovinu.
Kriza 3. stoljeća i ekološke posljedice
Prekretnica prema dinamici degradacije može se jasno promatrati od 3. stoljeća poslije Krista. Dendrokronološki podaci (podaci dobiveni analizom godova drveta) ukazuju na značajan pad prosječne starosti drveća sječenog u tom razdoblju. Tom padu starosti pridružilo se i postupno nestajanje najstarijih primjeraka iz arheoloških zapisa.
Tim sa Sveučilišta u Freiburgu ovaj obrazac tumači kao jasan znak lokalne prekomjerne eksploatacije, gdje je potražnja nadmašila prirodnu sposobnost regeneracije najdostupnijih šuma. Ekološka kriza na koju sugerira analiza drva znakovito se poklapa s političkim i gospodarskim previranjima koja su u tom stoljeću počela potresati Rimsko Carstvo.
Ova korelacija vidljiva je i u samom karakteru nalaza. Pad trgovinske razmjene na velike udaljenosti i prekid organiziranih transportnih lanaca odražavaju se u značajnom smanjenju prisutnosti crnogoričnog drva na arheološkim nalazištima iz tog razdoblja. Također, primjetna je manja učestalost ostataka bačvi i drugih drvenih spremnika koji su za svoju distribuciju ovisili o složenoj i sigurnoj trgovačkoj mreži. U tom smislu, drvo predstavlja povijesni arhiv koji bilježi ne samo aktivnosti sječe, već i tokove robe.
Oporavak šuma u kasnoj antici
Sljedeće razdoblje, kasna antika, označava početak oporavka šuma, što su znanstvenici uspjeli potvrditi neizravnim putem. Analiza pokazuje da su velika stabla, koja su počela rasti u 5. i 6. stoljeću poslije Krista, a koja su kasnije posječena u kasnom srednjem vijeku, pustila svoje korijenje upravo u ovoj fazi smanjene ljudske aktivnosti.
Povlačenje Rimljana, pad demografskog pritiska u mnogim regijama te smanjenje gospodarstva na imperijalnoj razini stvorili su uvjete u kojima su šume, oslobođene intenzivne potražnje, započele spori proces prirodne sukcesije i povratka svoje strukturne složenosti.
Muigg je naglasio vrijednost ovog skupa dendroloških podataka kao temeljnog doprinosa interdisciplinarnim istraživanjima antike. On pruža empirijsku kvantitativnu osnovu koja poboljšava naše razumijevanje ekoloških i društveno-ekonomskih posljedica rimske ekspanzije.
Ovo istraživanje nadilazi puku povijesnu rekonstrukciju, nudeći nove perspektive o dugoročnoj interakciji između ljudske aktivnosti i dinamike šumskih ekosustava. Ono ilustrira kako su obrasci korištenja prirodnih resursa oduvijek bili neraskidivo povezani s usponom i padom političkih i gospodarskih struktura. Drvo, kao tihi svjedok tog odnosa, danas nam pruža detaljnu priču o krajoliku koji se neprestano mijenja.
