Bila je to neprestana i iscrpljujuća potraga, ali na kraju je urodila plodom. Arheolozi su u drevnom gradu Limyri, na jugu današnje Turske, otkrili ruševine veličanstvenog hrama posvećenog Zeusu.
Limyra je nekoć bila jedan od najvažnijih gradova drevne Licije. Povjesničari su već desetljećima znali da je glavni bog štovan u ovom gradu bio Zeus, zahvaljujući nizu epigrafskih natpisa otkrivenih još 1982. godine, koji su nedvojbeno potvrdili postojanje ovog hrama. Međutim, njegova točna lokacija ostala je misterij. Arheolozi su tragali za njim više od četiri desetljeća, kopajući ispod slojeva povijesti, kamenja i nasada naranči. Sve do sada.
Tim predvođen profesorom Kudretom Sezginom sa Sveučilišta Hitit, u suradnji s Austrijskim arheološkim institutom, napokon je riješio ovu zagonetku otkrivanjem istočnog ulaza u izgubljeni Zeusov hram, njegovih zidina i dijela monumentalne konstrukcije. Ovo otkriće proglašeno je jednim od najvažnijih u licijskoj i grčkoj arheologiji posljednjih desetljeća.
Limyra: Grad u srcu Licije
Smještena u podnožju planine Toçak, oko 9 km od današnjeg grada Finike u provinciji Antalya, Limyra je bila ključno političko i vjersko središte u istočnoj Liciji. U 4. stoljeću pr. Kr., za vrijeme vladavine kralja Perikla iz Limyre, grad je doživio veliki arhitektonski i kulturni procvat.
Među njegovim najpoznatijim spomenicima nalaze se:
- Heroon Perikla, koji odražava njegovu neovisnu monarhijsku moć usred perzijskih i grčkih utjecaja.
- Kazalište s kapacitetom za 6000 ljudi.
- Rimske kupelji.
- Ptolemaion (hram sagrađen u čast Ptolemeja II. Filadelfa).
- Impresivne grobnice uklesane u stijenu.
Međutim, u ovoj povijesnoj slagalici nedostajao je jedan ključni element: glavni hram Zeusa, boga zaštitnika grada.
Zagonetka riješena nakon 43 godine
Nakon duge 43 godine potrage, hram posvećen Zeusu napokon je izronio iz zaborava. Novo otkrivena građevina savršeno odgovara arhitektonskim opisima zabilježenim na drevnim natpisima. Njezina istočna fasada, široka 15 metara, bila je skrivena ispod bizantskog zida sagrađenog nekoliko stoljeća kasnije, što je, zajedno s konfiguracijom terena, znatno otežalo iskapanja.
Stručnjaci su utvrdili da je cella, odnosno sveta komora unutar hrama, trenutno zakopana ispod privatnog vrta s narančama. Ipak, najavili su da će započeti iskapanja i na tom području čim završi postupak izvlaštenja zemljišta.
Nije neuobičajeno u Anatoliji pronaći klasične hramove koji su ponovno iskorišteni ili zakopani od strane bizantskih struktura. Bila je to uobičajena povijesna praksa kroz stoljeća, ali rijetko se očuvala u tako jasnoj i monumentalnoj formi. Najneobičnije u ovom otkriću jest to što je došlo do potpune reinterpretacije prethodno iskopanih struktura.
Zeus kao simbol identiteta u Limyri
Godinama se smatralo da su velika monumentalna vrata ispod takozvane „rimske ulice” zapravo gradske propileje. Zahvaljujući novim otkrićima, arheolozi su došli do zaključka da je to zapravo bio svečani ulaz u impresivno svetište Zeusa, vrhovnog boga panteona u grčkoj mitologiji. Osim toga, zid koji se pripisivao helenističkim utvrdama sada je preimenovan u obodni zid ovog hrama, poznat kao témenos – sveti prostor unutar kojeg je izgrađeno sveto mauzoleum.
Ova reinterpretacija potpuno mijenja prostornu hijerarhiju Limyre, postavljajući Zeusovo svetište kao simboličku os zapadnog dijela grada. Sve to savršeno se uklapa u činjenicu da je Zeus bio središte identiteta ovog grada u prošlosti. Novčići, natpisi i pisani izvori spominju ga kao vrhovnog boga grada tijekom klasičnog, helenističkog i rimskog razdoblja. To nije bio sporedan hram, već duhovno srce zajednice koja ga je štovala više od 800 godina.
Iznenađujuća starost grada
Osim ovih arhitektonskih ostataka, istraživači su pronašli i fragmente keramike koji ukazuju na ljudsku aktivnost u Limyri od prije najmanje 5000 godina. Ovo otkriće pomiče povijest grada sve do početka 3. tisućljeća pr. Kr., što predstavlja novi izazov za dosadašnje shvaćanje podrijetla grada, za koji se smatralo da datira iz 6. stoljeća pr. Kr.
Od sada će arheolozi nastaviti s iskapanjima, posebno u području celle i okolice, te se nadaju daljnjim otkrićima koja će omogućiti bolje razumijevanje rituala, ikonografije i političke uloge ovog veličanstvenog hrama.
