Već smo vidjeli učitelje i roditelje kako govore o tome da osjećaju kako generaciji Alfa, koja raste okružena tehnologijom i umjetnom inteligencijom, način interakcije utječe na vrlo osnovne životne vještine. Postoje istraživanja koja vjeruju da se to možda već događa i generaciji Z, današnjim mladim odraslim osobama… te da pretjerana uporaba ekrana počinje utjecati na svakodnevnu komunikaciju.
S druge strane, postoje dobre vijesti za one starije od 50 i 60 godina: prema istraživanju objavljenom u francuskim novinama Ouest-France, osobe rođene 1960-ih i 1970-ih godina uspjele su razviti niz mentalnih vještina za koje psihologija tvrdi da danas postaju sve rjeđe.
Utjecaj životnog stila na razvoj psihološke otpornosti
Glavni čimbenik koji je doprinio ovom razvoju bio je jednostavniji, ali istovremeno zahtjevniji način života kojem su ti ljudi bili izloženi u prethodnim desetljećima. Odsutnost ekrana i potreba za preuzimanjem odgovornosti od malih nogu, u mnogim su slučajevima imali presudan utjecaj. Između ostalog, studija govori o vještinama kao što su strpljenje, autonomija i tolerancija na frustraciju.
7 ključnih snaga generacija rođenih 60-ih i 70-ih
Psihološka analiza ističe specifične kompetencije koje su se prirodno razvile uslijed okruženja tog vremena:
- 1. Strpljenje: Kao djeci ove generacije, dosada nije predstavljala krizu. Kako objašnjavaju iz Cottonwood Psychology: “Kada nije bilo ničega za raditi, izašli biste van, uzeli knjigu ili izmislili igru u tom trenutku.” U prošlosti je informacijama trebalo više vremena da cirkuliraju. To je ljude naučilo važnosti čekanja, što može pomoći u donošenju boljih odluka i postizanju većeg unutarnjeg mira.
- 2. Tolerancija na frustraciju: Eluxe Magazine navodi da je jedna od prvih lekcija koju su mnogi rođeni 60-ih i 70-ih naučili ta da život nije pravedan. “Roditelji nisu uljepšavali stvari, učitelji nisu dijelili trofeje samo za sudjelovanje…” Prema mišljenju nekih psihologa, to je djeci pomoglo da shvate kako neuspjeh nije slijepa ulica, već sastavni dio puta.
- 3. Sposobnost regulacije emocija: U mnogim slučajevima, određene emocije bile su potisnute u drugi plan, što je imalo svoje mane, ali i prednosti u samokontroli. Studija ističe da se dobra samokontrola tijekom djetinjstva povezuje s većom dobrobiti i nižim razinama anksioznosti i stresa u adolescenciji.
- 4. Zadovoljstvo onim što se ima: Osobe ovih generacija odrasle su s manje materijalnih posjeda i manjim očekivanjima o stalnim promjenama. Način odgoja s kojim su se susretali nije vodio do “nerealnih očekivanja o tome kakav bi život trebao biti”, što je česta zamka modernog doba.
- 5. Tolerancija na nelagodu: Ovo je još jedna posljedica potrebe za čekanjem, za razliku od današnje brzine. Izloženost nelagodu potaknula je razvoj emocionalne fleksibilnosti i dugoročne otpornosti (rezilijentnosti).
- 6. Veća sposobnost koncentracije: Čitanje satima, pisanje pisama ili slušanje cijelih glazbenih albuma primjeri su aktivnosti koje jačaju raspon pažnje (attention span). To se drastično razlikuje od modela trenutnog zadovoljstva koji prevladava u novim generacijama zahvaljujući novim tehnologijama, društvenim mrežama i raznim aplikacijama za pristup sadržaju.
- 7. Izravno upravljanje sukobima: Dijalog licem u lice, iako može stvoriti neugodne trenutke, također omogućuje učenje tumačenja govora tijela, vježbanje aktivnog slušanja i razvoj boljih načina izražavanja.
Važna napomena: Bez idealiziranja prošlosti
Stručnjaci također podsjećaju da ne treba ništa idealizirati. 1960-e i 1970-e nisu bile savršena desetljeća, daleko od toga. Bile su pune nepravdi i vrlo teških trenutaka. U mnogim europskim zemljama, pa tako i u našim krajevima, mnogi su morali početi raditi već s 14 godina u teškim uvjetima kako bi financijski pomogli svojoj obitelji.
Dovoljno je poslušati osobe koje su proživjele to doba da bi se to razumjelo. Ipak, iz psihološke perspektive, te su okolnosti nenamjerno kovale mentalnu snagu koja danas postaje sve rjeđi resurs.
