Istraživanje koje su proveli znanstvenici sa sveučilišta Zürich i Loughborough opisuje duboku i zabrinjavajuću neusklađenost između biološke mašinerije koju smo naslijedili i neprestanim pritiskom trenutnog okruženja. Jednostavnim rječnikom rečeno: evolucija se kreće geološkom brzinom, dok modernost juri brzinom vrtoglavice.
Biologija prošlosti preplavljena je sadašnjošću
Ljudska evolucija ostala je zatečena svijetom koji smo sami stvorili. Ova nova studija detaljno objašnjava kako je naše tijelo i dalje čvrsto usidreno u paleolitiku, dok moderni život 'puca’ na nas kroničnim stresom i uzrokuje biološko propadanje.
Ovaj rad, objavljen u znanstvenom časopisu Biological Reviews, spašava od zaborava ikoničnu rečenicu Edwarda O. Wilsona koja danas zvuči gotovo proročanski:
“Imamo paleolitske emocije, srednjovjekovne institucije i tehnologiju bogova.”
Taj jaz između onoga što biološki jesmo i alata koje koristimo višestruko se povećao od eksplozije umjetne inteligencije, ubrzanih radnih ritmova i trajnog bombardiranja podražajima. Naš mozak i tijelo jednostavno nisu dizajnirani za ovu razinu inputa.
Ključ je u vrsti stresa
Istraživači objašnjavaju da problem leži u specifičnoj vrsti stresa kojem smo izloženi. Tijekom naše evolucijske povijesti, opasnost se pojavljivala točkasto i povremeno — napad predatora, izravna prijetnja plemenu — i nestajala je odmah nakon događaja. Tijelo je imalo jasan odgovor: aktiviralo se, borilo ili bježalo, a zatim se vraćalo u stanje smirenosti.
Danas se događa upravo suprotno: “predator” nikada ne odlazi. Prometne gužve, urbana buka, nemogući radni rokovi, stalne obavijesti na pametnim telefonima… Naš organizam aktivira iste mehanizme preživljavanja koji su nam nekada spašavali život, ali to sada čini kontinuirano i bez odmora.
Lav više ne odlazi… ali ne prestaje ni rikati
Doktor Colin Shaw sažima ovu situaciju metaforom koja otvara oči: ako je nekad lav dolazio i odlazio, danas on riče 24 sata dnevno. Naš organizam, nesposoban razlikovati hitan e-mail od stvarne životne opasnosti, kronično ispaljuje hormone stresa.
Ta trajna napetost mijenja i narušava bitne funkcije našeg tijela:
- Imunološki sustav postaje hiperreaktivan, što dovodi do povećanja alergija i autoimunih bolesti.
- Broj spermija drastično pada, jednako kao i opća plodnost populacije.
- Kognitivne sposobnosti erodiraju puno ranije nego kod naših predaka.
- Fizička snaga i izdržljivost značajno se smanjuju.
To su jasni signali da nas naša evolucijska prilagodba više ne štiti: ona nas sada koči.
Može li nas evolucija sustići? Ne na vrijeme
S obzirom na to da 45% svjetske populacije živi u gradovima — a taj broj ide prema 66% do 2050. godine — ova neravnoteža će samo rasti. Evolucija ne može generirati korisne mutacije u samo nekoliko desetljeća; s druge strane, društva se mogu transformirati u samo nekoliko godina.
Zbog toga istraživači inzistiraju na tome da rješenje neće doći od biologije, već od svjesnih odluka:
- Redizajniranje naših gradova kako bi bili manje stresni.
- Razumijevanje koji podražaji 'okidaju’ naš krvni tlak.
- Ponovno povezivanje s prirodnim okolišem.
- Razvoj zdravstvenih politika koje ublažavaju stres s kojim se naše tijelo nikada nije naučilo nositi.
U određenom smislu, mi smo i dalje paleolitski ljudi koji žive unutar tehnološkog akceleratora čestica. I sve dok ne riješimo taj paradoks, naša će biologija plaćati cijenu.
