Sikavica (Ostropest plamisty) godinama slovi kao prirodna potpora za jetru, no najnovije analize pokazuju da je njezino djelovanje znatno složenije. Istraživanja sugeriraju moguće poboljšanje odabranih parametara jetre i razine šećera u krvi, međutim stručnjaci naglašavaju da su dokazi ograničeni, a pripravci sa silimarinom ne nalaze se u službenim preporukama za liječenje bolesti jetre.
Glavni aktivni sastojak: Silimarin i njegovo djelovanje
Glavni aktivni sastojak sikavice je silimarin, složeni kompleks tvari s biološkim djelovanjem. Istraživanja sugeriraju potencijalnu potporu radu jetre, metabolizmu glukoze te procesima zaštite stanica. Pripravci od sikavice smatraju se sigurnima, međutim njihova klinička učinkovitost zahtijeva daljnja, bolje osmišljena istraživanja.
Kako podsjećaju medicinski portali, sikavica (Silybum marianum) je biljka koja pripada porodici glavočika, a prirodno raste u područjima bazena Sredozemnog mora, Sjeverne Afrike, te u Aziji. Biljka cvate ljeti, obično od kraja lipnja do sredine kolovoza. Sirovina koja se koristi u farmaciji su zreli plodovi, očišćeni od letećeg puha.
Što sadrže plodovi sikavice?
Najvažniji skup tvari prisutnih u plodovima sikavice je silimarin, odnosno kompleks flavonolignana. U njegov sastav ulaze ključni spojevi:
- Silibin A i B
- Izosilibin A i B
- Silidianin
- Silikristin
- Taksifolin
Osim navedenih, sikavica sadrži i druge aktivne spojeve kao što su kvercetin, fitosteroli, tanini, sluzi, organske kiseline te vitamin C. Laboratorijska istraživanja tipa in vitro pokazala su da silimarin može pokazivati protuupalna, antioksidativna i imunomodulirajuća svojstva. Posebna pažnja posvećuje se njegovom potencijalnom zaštitnom djelovanju prema bubrezima te živčanim stanicama.
Za što pomaže sikavica? Fokus na terapiju jetre
Najviše znanstvenih analiza o sikavici koncentrira se na njezinu moguću primjenu u terapiji jetre. Istraživao se utjecaj silimarina na nealkoholnu masnu bolest jetre (NAFLD), kronični virusni hepatitis B te oštećenja organa toksičnog podrijetla.
U dijelu radova zaista je primijećeno poboljšanje funkcionalnih parametara, kao što su sniženje aktivnosti enzima ALAT i ASPAT ili smanjenje stukoze (masne jetre). Ipak, važno je napomenuti da su ta istraživanja često obuhvaćala male skupine pacijenata, što otežava formuliranje jednoznačnih i konačnih zaključaka.
U službenim smjernicama iz 2019. godine koje se odnose na postupanje kod bolesnika s NAFLD-om, naznačeno je da biljni hepatoprotektivni pripravci, uključujući sikavicu, ne pokazuju statistički značajan utjecaj, te se stoga ne preporučuju rutinski u konvencionalnoj medicini.
Utjecaj na šećer u krvi i probavne smetnje
Ciekave i obećavajuće podatke pružila je metaanaliza iz 2016. godine, koja je obuhvatila pet kliničkih ispitivanja s 270 pacijenata oboljelih od dijabetesa tipa 2. U njoj je istaknuto da redovito uzimanje silimarina može pogodovati:
- Sniženju koncentracije glukoze natašte.
- Sniženju hemoglobina A1c (glikoziliranog hemoglobina).
- Bez značajnog utjecaja na lipidni profil (kolesterol).
Zbog svog opuštajućeg djelovanja na glatke mišiće te svojstava poticanja stvaranja i lučenja žuči, silimarin je također ocjenjivan u kontekstu ublažavanja simptoma probavnih smetnji (dispepsije). U jednom od istraživanja, pripravak koji je sadržavao ekstrakt sikavice doprinio je smanjenju tegoba kao što su refluks, bolovi u trbuhu ili mučnina.
Pripravci od sikavice općenito su priznati kao dobro podnošljivi. Tek sporadično se mogu pojaviti blage tegobe od strane probavnog sustava, što ih čini sigurnom opcijom za većinu korisnika.
