Za manje od godinu dana, legendarna sonda Voyager 1 mogla bi se udaljiti od Zemlje na nevjerojatnu udaljenost od jednog svjetlosnog dana. Iako inženjeri i zaposlenici NASA-e već neko vrijeme moraju strateški isključivati određene instrumente sonde kako bi uštedjeli energiju, ova neustrašiva letjelica i dalje funkcionira i marljivo prenosi podatke natrag kući.
Voyager 1 je bespilotna svemirska sonda NASA-e, lansirana 5. rujna 1977. godine. Danas ona drži titulu najudaljenijeg objekta koji je napravio čovjek, a koji se ikada otisnuo u svemirsko prostranstvo.
Putovanje prema granici svjetlosnog dana
Trenutno se Voyager 1 nalazi na udaljenosti od približno 25,4 milijarde kilometara od Zemlje. Ako nastavi svoje putovanje prema planu, u studenom 2026. godine dosegnut će točku u kojoj će biti udaljen od nas točno jedan svjetlosni dan. Kako je objasnila Suzy Dodd, voditeljica projekta Voyager u NASA-i, to u praksi znači da će signalu poslanom sa Zemlje trebati puna 24 sata putovanja brzinom svjetlosti samo da stigne do sonde.
Ova ogromna udaljenost stvara nezamislive komunikacijske odgode:
- Ako pošaljemo naredbu u ponedjeljak ujutro, ona putuje cijeli dan do sonde.
- Sonda prima naredbu, obrađuje je i šalje odgovor.
- Odgovor putuje još jedan dan natrag do Zemlje.
„Ako pošaljem naredbu i kažem: 'Dobro jutro, Voyager 1′ u 8 sati ujutro u ponedjeljak, odgovor od Voyagera 1 primit ću tek u srijedu oko 8 sati ujutro,” slikovito je objasnila Dodd, ilustrirajući izazove s kojima se tim suočava.
Tehnološki izazovi u međuzvjezdanom prostoru
Voyager 1 i njegova sestra blizanka, sonda Voyager 2, jedini su još uvijek aktivni objekti izgrađeni ljudskom rukom koji su prešli heliopauzu i zašli duboko u međuzvjezdani prostor. Voyager 2 se kreće nešto manjom brzinom i do sada je prevalio put od oko 21 milijarde kilometara.
Iako su nakon desetljeća provedenih u nemilosrdnom svemirskom okruženju djelatnici NASA-e morali isključiti niz instrumenata na obje sonde, one i dalje dostavljaju ključne podatke koji služe za planiranje budućih misija. Međutim, to čine s vrlo malim intenzitetom prijenosa podataka, koji iznosi svega 160 bita u sekundi. To je brzina usporediva, pa čak i sporija, od one koju su nudili prvi internetski modemi u ranim danima kućnog interneta.
„Udaljenost na kojoj se sonde Voyager nalaze od Zemlje značajno produžuje vrijeme dolaska signala do njih, a snaga signala jednostavno opada s udaljenošću. Kako bismo uopće uhvatili taj slabašni signal, potrebna je mreža golemih antena,” pojasnila je Dodd.
Autonomija i preživljavanje
Unatoč otežanoj komunikaciji, obje sonde su dizajnirane s genijalnom razinom samoodrživosti. Inženjeri iz 70-ih godina prošlog stoljeća predvidjeli su situacije u kojima sonde moraju same „donositi odluke” kako bi se spasile.
„Ako nešto pođe po zlu, mogu se prebaciti u sigurnosni način rada i pričekati dok ne uspijemo uspostaviti komunikaciju, utvrditi uzrok problema i riješiti ga,” rekla je Dodd. Ova sposobnost omogućila im je da prežive puno duže od svog prvotnog očekivanog životnog vijeka.
Svemirski meteorolozi na rubu sustava
Suzy Dodd izrazila je nadu da će obje sonde doživjeti svoj 50. rođendan 2027. godine, iako će to vjerojatno zahtijevati isključivanje dodatnih instrumenata. NASA-in plan je održati u funkciji ključne sustave:
- Podsustav za kozmičko zračenje (Cosmic Ray Subsystem) na Voyageru 2.
- Magnetometar na obje sonde.
- Podsustave za plazmatske valove na obje sonde.
Zahvaljujući ovim sustavima, sonde će moći funkcionirati poput „vremenskih satelita” u dubokom svemiru, detektirajući okoliš kroz koji putuju. Znanstvenici se nadaju da će pomoću njih saznati kako se mijenja magnetsko polje Sunca i kako ono djeluje u heliopauzi – granici heliosfere gdje se vrući solarni vjetar susreće s hladnim međuzvjezdanim prostorom.
Dodd računa na to da će barem jedan od Voyagera raditi još od dvije do pet godina. Posebno je dirljiva činjenica da su na ovim sondama radile osobe iz vrlo različitih generacija, povezujući prošlost i budućnost istraživanja svemira.
„Taj međugeneracijski napor pri Voyageru je stvarno zadovoljavajući. Obožavam te svemirske letjelice. One su naši ambasadori u kozmosu,” zaključila je Dodd.
