Bermudski trokut možda ipak nije najveći misterij Atlantskog oceana. Barem tako tvrde znanstvenici u novoj studiji objavljenoj u časopisu Geophysical Research Letters. Istraživači vjeruju da su otkrili razlog zašto Bermudski otoci nikada nisu potonuli, iako su se njihovi vulkani ugasili prije više od 30 milijuna godina.
Prema stručnjacima, uobičajeni geološki proces nalaže da se vulkani zatvaraju, tektonska ploča se udaljava od vruće točke dubokog plašta, a kora i vulkan koji se hlade polako tonu u ocean. Međutim, ono što se događa ispod ovog otočja prkosi tom pravilu.
Neočekivano otkriće ispod oceana
Ono što je zapanjilo znanstvenike jest otkriće neobičnog sloja stijena ispod oceanske kore, točno ispod Bermuda, koji otok gura prema gore. Ovaj sloj ima debljinu od čak 20 kilometara, što je razina debljine koja nikada prije nije viđena ni u jednom sličnom sloju bilo gdje u svijetu.
Tim znanstvenika sa Sveučilišta Yale i organizacije Carnegie Science, predvođen seizmologom Williamom Frazerom i Jeffreyjem Parkom, proveo je detaljnu analizu kako bi došao do ovih zaključaka. Analizirali su seizmičke valove od 396 udaljenih potresa, od kojih su svi bili dovoljno snažni da pošalju čiste vibracije kroz Zemlju.
Seizmički 'rendgen’ planeta
Koristeći te valove i tragove koje su ostavili za sobom, znanstvenici su uspjeli naslikati vertikalnu sliku stijena koje se nalaze ispod Bermuda, sve do dubine od približno 50 kilometara (oko 31 milju). Ta je slika otkrila debeli sloj stijene koji je manje gustoće od stijene koja ga okružuje.
William Frazer objasnio je fenomen za Live Science:
- Nakon baze oceanske kore, očekuje se da slijedi plašt.
- Ali na Bermudima, postoji još jedan sloj koji se nalazi ispod kore.
- Taj se sloj nalazi unutar same tektonske ploče na kojoj Bermudi počivaju.
Zašto Bermudi ne tonu?
Bermudi se nalaze na oceanskom uzvišenju, gdje je oceanska kora viša od svoje okoline, uzdižući se iz oceana oko 500 metara iznad morskog dna. Ovo otkriće sugerira da je posljednja vulkanska erupcija možda postavila stijenu iz plašta u koru, gdje se ona zamrznula na mjestu i stvorila strukturu sličnu splavi na dnu oceana.
Jeffrey Park je za Brighter Side of News izjavio da je moguće kako je dio magme stagnirao ispod granice kore umjesto da eruptira, gradeći s vremenom tzv. mafični pluton. Dodao je: „Otkrili smo da su taline bogate hlapljivim tvarima koje se uzdižu ispod Bermuda također mogle iscrpiti i učinkovito modificirati gornji plašt, ostavljajući lakši ostatak.”
Ipak, ostavljaju otvorena vrata i za drugu mogućnost:
- Postojanje metasomatskog podsloja.
- U tom scenariju, vrući materijal koji se uzdiže puca koru.
- To omogućuje ulazak morske vode koja djelomično mijenja sastav plašta.
Misterij riješen ili tek početak?
Unatoč 30 milijuna godina neaktivnosti tamošnjih vulkana, oceansko uzvišenje još uvijek nije splasnulo. Iako postoji određena rasprava o tome što se točno događa ispod površine, na samoj površini nije bilo vulkanskih erupcija.
„Još uvijek ima materijala iz dana aktivnog vulkanizma ispod Bermuda koji pomaže u održavanju otoka kao zone visokog reljefa u Atlantskom oceanu”, rekla je Sarah Mazza, geologinja s koledža Smith u Massachusettsu, koja nije sudjelovala u radu.
Trenutačno Frazer istražuje druge otoke diljem svijeta kako bi vidio postoje li slojevi slični onome koji su otkrili ispod Bermuda, ili je ovo doista jedinstven slučaj. Razumijevanje mjesta poput Bermuda, koje je ekstremno u geološkom smislu, ključno je za razumijevanje procesa koji oblikuju naš planet.
