Talijanski stručnjaci otkrili su genetske markere koji bi mogli pridonijeti iznimnoj dugovječnosti. Njihovo istraživanje pokazuje da ljudi koji dosegnu stotu godinu života imaju povećan udio DNA povezane s drevnim lovcima-sakupljačima zapadne Europe.
Genetska veza s mezolitikom
Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Bologni proveo je duboku analizu genoma više od tisuću talijanskih građana, uključujući 333 osobe starije od 100 godina. Rezultati su pokazali da se kod stogodišnjaka češće pojavljuje genetski materijal karakterističan za zapadnoeuropske lovce-sakupljače (WHG) iz doba mezolitika.
Ove skupine živjele su prije otprilike 9 do 14 tisuća godina. Fizički su ovi drevni ljudi često imali tamnu kožu, svijetle oči i snažnu građu. Autori rada objavljenog u časopisu GeroScience navode da ova genetska komponenta vjerojatno ima pozitivan utjecaj na mehanizme starenja.
Stil života i Plave zone
Iako je genetika važna, znanstvenici naglašavaju da ona nije jedini faktor. U takozvanim Plavim zonama, regijama gdje ljudi redovito doživljavaju stotu, ključnu ulogu igraju i drugi čimbenici:
- Stalna fizička aktivnost (poput svakodnevnih šetnji);
- Osjećaj svrhe i snažna vjera;
- Socijalna podrška i ljubav bližnjih;
- Zdrava prehrana slična onoj drevnih predaka.
Trenutačni svjetski rekord u dugovječnosti drži Francuskinja Jeanne Louise Calment, koja je živjela 122 godine, dok broj stogodišnjaka u svijetu nastavlja rasti zahvaljujući napretku medicine i znanosti.
