Znanstvenici ukazuju na to da supernove mogu učiniti stjenovite planete, slične Zemlji, mnogo češćima u svemiru nego što se ranije vjerovalo. U sklopu nove studije, astronomi sa Sveučilišta u Tokiju otkrili su da je tijekom formiranja našeg Sunčevog sustava obližnja supernova emitirala kozmičko zračenje s radioaktivnim sastojcima potrebnim za nastanak suhih, stjenovitih svjetova. Ovaj mehanizam mogao bi biti uobičajen u cijeloj galaksiji.
Uloga radioaktivnih izotopa
Istraživači vjeruju da planeti poput Zemlje nastaju od planetezimla, objekata sastavljenih od stijena i leda. Taj proces zahtijeva veliku količinu topline, koja je primarno dolazila iz kratkoživućih radioaktivnih izotopa (SLR), kao što je aluminij-26.
Dosadašnji modeli bili su u problemu: da bi isporučile dovoljno materijala, eksplozije bi morale biti toliko blizu da bi uništile disk prašine iz kojeg nastaju planeti.
Mehanizam „uranjanja” (Immersion Mechanism)
Kako bi riješili ovu zagonetku, astronomi su predložili novu koncepciju. Modelirali su supernovu koja eksplodira na udaljenosti od oko 3,2 svjetlosne godine – što je sigurna udaljenost koja ne uništava disk. Prema ovom modelu, radioaktivni elementi su isporučeni na dva načina: izravnim ubrizgavanjem zrna prašine (poput željeza-60) i sudarima kozmičkih zraka sa stabilnim materijalima u disku, što je izazvalo nuklearne reakcije i stvorilo aluminij-26.
Što to znači za potragu za životom?
Ovo istraživanje ima golem utjecaj na naše razumijevanje svemira.
- Učestalost: Procjenjuje se da je 10 do 50 posto zvijezda sličnih Suncu moglo imati slične uvjete u svojim planetarnim diskovima.
- Ravnoteža vode: Obilje aluminija-26 ključno je za reguliranje količine vode na tim svjetovima.
Sugerira se da su stjenoviti planeti siromašni vodom, slični Zemlji, zapravo vrlo česta pojava u galaksiji.
