Anksioznost kao odjek prošlosti
Anksioznost je postala jedan od najčešćih izazova za mentalno zdravlje u Hrvatskoj. Budući da društvene mreže često zrcale našu svakodnevicu, digitalni kanali postali su mjesta gdje stručnjaci, poput psihologinja Ainhoe Vile i Caroline Blanco, dijele uvid u probleme koji pogađaju moderno društvo. One ističu kako anksioznost ne nastaje samo zbog trenutnih prijetnji, već iz naučenih obrazaca i automatskih odgovora na neizvjesnost.
Ainhoa Vila u svojim objavama nudi jasan uvid: „Ako imate anksioznost, vjerojatno osjećate da će se dogoditi nešto loše.” Prema njezinim riječima, mnogi ljudi žive u stanju neprestane uzbune jer je njihov mozak naučio biti na oprezu – ne nužno zbog opasnosti koja postoji sada, već zbog onoga što se dogodilo u prošlosti. „Vaša anksioznost doslovno pokušava spasiti vas od nečega što više ne postoji”, objašnjava Vila.
Mehanizam preživljavanja koji više ne služi svrsi
Stručnjaci naglašavaju da anksiozni mozak teško podnosi neizvjesnost, povezujući je s osjećajem neposredne opasnosti. Ovaj se obrazac aktivira kada mozak tumači sadašnje situacije koristeći „mape” starih iskustava, čak i kada opasnost više nije prisutna.
- Potreba za kontrolom: Osobe s anksioznošću često imaju izraženu potrebu za predviđanjem budućnosti jer neizvjesnost doživljavaju kao prijetnju.
- Logika protiv emocija: Pokušaj upravljanja fizičkim simptomima isključivo racionalnim razmišljanjem često nudi samo privremeno olakšanje.
- Zamka produktivnosti: U današnjem ubrzanom društvu, anksioznost se često miješa s visokom produktivnošću, što vodi do kroničnog mentalnog iscrpljivanja.
Kako izaći iz začaranog kruga?
U kontekstu svakodnevice u Hrvatskoj, gdje pritisak obaveza i društvena očekivanja rastu, važno je prepoznati „hrčkov kotač” – neprekidni niz briga koji nas udaljava od sadašnjeg trenutka. Psiholozi upozoravaju da anksioznost može izazvati i ozbiljne fizičke simptome poput tahikardije, drhtanja, otežanog disanja i probavnih smetnji.
Strategije za borbu protiv ovog stanja uključuju sigurno izlaganje strahovima i terapijski rad. Ainhoa Vila naglašava važnost mirnog slušanja vlastite anksioznosti: „Kada shvatite da vas mozak pokušava zaštititi na temelju starih lekcija, prestajete se boriti protiv anksioznosti i počinjete je slušati s više suosjećanja.” Tek tada anksioznost prestaje upravljati vašim životom, prestaje biti nerješiv misterij i postaje signal na kojem možete raditi.
