U svijetu u kojem dronovi više nisu samo tehnološke igračke, već ključni akteri modernih sukoba, vojni odgovori evoluirali su istom brzinom kao i same prijetnje. Proliferacija bespilotnih letjelica, od malih izviđačkih platformi do kamikaza dronova natovarenih eksplozivom, natjerala je vojske da iz temelja promisle o protuzračnoj obrani. U tom kontekstu nastaje Allag-E, presretač dronova koji obećava prekretnicu u zaštiti zračnog prostora na malim visinama.
Razvijen od strane EDGE Advanced Concepts, odjela tehnološkog obrambenog konglomerata iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Allag-E je nedavno predstavljen na sajmu Dubai Airshow 2025. Opisan je kao svojevrsni „mehanički sokol” dizajniran za lov na druge dronove brzinom, preciznošću i agresivnošću.
Tehnološki odgovor na moderne rojeve
Tradicionalna strategija protuzračne obrane, temeljena na skupim projektilima i teškim radarima, više nije dovoljna kada napredni dronovi mogu letjeti nisko, kretati se u rojevima i djelovati autonomno. Allag-E odgovara na taj izazov specijaliziranim sustavom koji kombinira brzinu i letalnu preciznost. Dizajn je kompaktan, ali učinkovit: s rasponom krila od oko 700 mm i duljinom od oko 900 mm, ovaj električni presretač teži oko 8,5 kilograma, što mu omogućuje agilno operiranje bez ovisnosti o velikim lansirnim platformama.
Jedna od njegovih najvećih prednosti je električni pogon putem simetričnih kanalnih ventilatora smještenih na repu, koji mu daju snažan potisak i stabilno aerodinamičko ponašanje. Može postići brzine veće od 250 kilometara na sat, što je dovoljno za progon i neutralizaciju neprijateljskih dronova na modernom bojnom polju. Njegova autonomija iznosi oko 6 minuta i pokriva područje od približno 20 km².
Smrtonosna blizina i otpornost na ometanje
Allag-E se ne ograničava samo na lociranje neprijatelja: on nosi eksplozivno punjenje od 1,7 kg s fragmentacijskim diskom, dizajnirano da maksimizira štetu čak i bez izravnog udara. Opremljen senzorima blizine, sustav može detonirati kada se dovoljno približi cilju, stvarajući učinkovitu zonu uništenja od pet do deset metara. Ova „smrt zbog blizine” ključna je protiv malih i pokretljivih platformi koje pokušavaju izbjeći izravan pogodak.
Osim toga, letjelica je opremljena za rad u okruženjima s jakim elektroničkim ometanjem. Koristi radiofrekvencijsku vezu za početnu fazu leta i navigaciju optičkim protokom u završnoj fazi napada. To mu omogućuje praćenje i uništavanje cilja čak i kada neprijateljski elektronički sustavi pokušaju blokirati komunikaciju. Pojava ovakvih sustava sugerira da obrana budućnosti neće ovisiti samo o tradicionalnim projektilima, već o mreži brzih, autonomnih i ekonomičnih presretača dizajniranih za prijetnje koje do jučer nisu ni postojale.
