Arheološki kompleks otkriven u selu Malaja Pereščepina (Ukrajina) davne 1912. godine postao je jedno od najsjajnijih otkrića cijelog ranog euroazijskog srednjeg vijeka. Naknadna istraživanja pokazala su da se radilo o bogatoj kneževskoj grobnici koja je otkrivala političku, gospodarsku i kulturnu moć bugarskog kanata tijekom 7. stoljeća nove ere.
Detaljna analiza ovog iznimnog ukopa omogućila je njegovo povezivanje s konkretnom povijesnom ličnošću od velike važnosti: kaganom ili kanom Kubratom. Ovaj se kan smatra osnivačem takozvane Velike Bugarske, vojnog entiteta plemenskog karaktera koji je ujedinio protobugarske narode i s njima srodna plemena. Za dio historiografije, lik Kubrata i, posljedično, blago iz Pereščepine utjelovljuju prvu bugarsku državnu formaciju.
Otkriće koje je promijenilo europsku arheologiju 7. stoljeća
Dana 11. lipnja 1912. godine, pastiri iz sela Malaja Pereščepina locirali su u pješčanim dinama masivan skup predmeta od zlata i srebra. Netaknut od 7. stoljeća sve do svog pronalaska 1912., njegovo iznimno stanje očuvanosti učinilo ga je jedinstvenim slučajem u arheološkom zapisu pontske stepe.
Prva znanstvena publikacija materijala, 1914. godine, već je dala naslutiti veličinu nalaza, koji je uključivao jedinstvene komade koji se danas čuvaju u muzeju Hermitage. Međutim, desetljećima se taj skup tumačio kao puko skriveno blago, bez povezivanja s pogrebnim kontekstom. Kasnija revizija materijala pokazala je da su svi ti predmeti bili dio grobnog priloga iznimne grobnice, datirane oko 650. godine n.e. No, tko je bio tajanstveni lik pokopan na tom mjestu?
Kraljevski prilog: sastav pogrebnog „blaga”
Za razliku od drugih grobnica nomadskih elita istog razdoblja, poput onih u Novye Senzary, Voznesenki ili velikih avarskih grobnica u Kunbábonyju i Bócsi, skup iz Malaje Pereščepine uključivao je izvanrednu količinu posuđa i prestižnih predmeta od plemenitih metala. Akumulacija čaša, zdjela, posuda i ukrasa od zlata i srebra nema premca ni u jednom drugom europskom ukopu 7. stoljeća. Ovo bogatstvo dovelo je do toga da se u prvom trenutku katalogizira kao blago, a ne kao grobni prilog.
Osim materijalnog bogatstva, ovi komadi ističu se svojim stilskim vezama s drugim kulturama:
- Neki potječu iz bizantskog svijeta.
- Drugi dolaze iz sasanidskog Irana.
- Treći su izrađeni u nomadskim radionicama stepske tradicije.
- Identificirani su čak i drevni naslijeđeni ili ponovno korišteni komadi.
Posebno se ističe sasanidski pladanj ukrašen scenom lova kralja Šapura II., kao i impresivna zbirka bizantskih predmeta koji dokazuju diplomatske odnose na visokoj razini.
Osobni predmeti i simboli autoriteta
Grobni prilog uključivao je i elemente koje su znanstvenici nedvosmisleno povezali s likom vladara. Riječ je o paru bizantskih zlatnih narukvica, velikoj kopči za remen od zlata izrađenoj u Carigradu i rezerviranoj za strane dostojanstvenike prvog reda, te ceremonijalnom lancu, također od zlata, koji je reproducirao dvorske modele carske prijestolnice.
Posebnu važnost imaju dva zlatna prstena pečatnjaka s grčkim monogramima, koji su pokazatelji osobnog i administrativnog autoriteta pokojnika. Za vođu koji je djelovao u mrežama međunarodne diplomacije, bilo je uobičajeno imati nekoliko pečata. Tentativno čitanje monograma prisutnih na prstenju, štoviše, ukazuje na lik po imenu Kowrat ili Kobrat, što se čini kao potvrda da je kan pokopan u ovoj grobnici.
Oružje, oprema i ceremonijalni predmeti
Kompleks se upotpunjuje oružjem, vojnim pojasevima, bogatom konjaničkom opremom i zlatnim rogom za piće, simbolom prestiža široko dokumentiranim u avarskim kneževskim grobnicama. Zlatni rog, zajedno s pojasevima i raskošnom konjaničkom opremom, naglašava politički i vojni rang pokojnika. Prema stručnjacima, ne radi se o lokalnom poglavici, već o kaganu s nadregionalnim autoritetom.
Identifikacija pokojnika: Kubrat, kan onogurskih Bugara
Bizantski izvori, posebno Breviarium patrijarha Nikefora i Kronika biskupa Ivana od Nikiua, spominju Kubrata. On je navodno bio nećak kagana Organe, obrazovan u Carigradu i kršten na carskom dvoru. Oko 635. godine uspio je raskinuti ovisnost o avarskom kaganatu kako bi osnovao široku dominaciju u pontskim stepama, poznatu u historiografiji kao Velika Bugarska.
Numizmatički i kronološki podaci arheološkog kompleksa u potpunosti se podudaraju sa životom vladara. Kubrat je umro nedugo nakon 641. godine, tijekom vladavine Konstansa II. (641.–668.), odnosno u vremenskom okviru u kojem pionirske studije, poput one Joachima Wernera, smještaju ukop.
Godine 635. car Heraklije dodijelio je Kubratu titulu honorarius patricius. Ovo carsko priznanje imalo je konkretan materijalni odraz: predaju zlatnog pojasa proizvedenog u Carigradu. Izvanredna bizantska kopča pronađena u Malajoj Pereščepini, izrađena od gotovo pola kilograma zlata, predstavlja počasnu insigniju koja je mogla doći samo iz radionice carske prijestolnice.
Prvo „državno blago” srednjovjekovne Bugarske
Prema istraživačima, usporedbom arheoloških, numizmatičkih i tipoloških podataka s pisanim izvorima, zaključuje se da nema drugog mogućeg kandidata. Jedini vladar koji se uklapa u kronologiju, rang i okolnosti ukopa bio bi onogurski kagan Kubrat.
Skup iz Malaje Pereščepine tako se predstavlja kao materijalna manifestacija rastuće moći nomadske države u procesu sedentarizacije koja je održavala intenzivan diplomatski dijalog s Bizantom. Blago odražava političku strukturu sposobnu akumulirati, izlagati i upravljati prestižnim dobrima koja potječu iz tri velika kulturna područja: bizantskog, iransko-sasanidskog i stepskog.
Grobni prilog simbolizira, štoviše, uključivanje bugarskih elita u kršćansku mediteransku ekumenu, kao što pokazuje prisutnost liturgijskih predmeta i objekata ukrašenih križevima. Nalaz iz Malaje Pereščepine, stoga, predstavlja najuvjerljiviji arheološki dokaz postojanja i složenosti prve velike bugarske sile 7. stoljeća.
