Dana 14. veljače 2025. godine, eksplozivni dron Shahed 136, iranske proizvodnje i vjerojatno lansiran od strane Rusije, probio je zaštitnu strukturu reaktora 4 u Černobilu. Ova je struktura, smatrana jednim od najvećih inženjerskih pothvata moderne povijesti, bila dizajnirana da zadrži zračenje iz najgore nuklearne katastrofe u povijesti. Ubrzo nakon toga, Europa je potvrdila javnu tajnu: sanacija “rupe” trajat će dugo.
Posljedica je stigla sada: Černobil je ponovno postao problem.
Novi problem u Černobilu: Probijena zaštitna struktura
Struktura koja je trebala jamčiti stoljeće nuklearne sigurnosti u Černobilu ušla je u kritičnu fazu nakon napada dronom. Dron je probio i zapalio Novi Sigurni Konfinment, gigantski metalni luk postavljen 2016. godine kako bi se definitivno zapečatio reaktor broj četiri i spriječilo svako curenje radioaktivne prašine ili plinova.
Misija Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), nakon pregleda vanjske obloge, potvrdila je da je struktura izgubila svoju temeljnu funkciju: više ne zadržava zračenje kako je izvorno dizajnirana. Požar nakon udara, koji je tjednima bio aktivan zbog gorenja unutarnje vodonepropusne membrane, prisilio je hitne službe da otvore stotine rupa na pokrovu kako bi locirali žar. To je umnožilo potencijalne putove za curenje i dodatno kompromitiralo integritet sustava koji je zamišljen da bude hermetičan generacijama.
Što je “dobra vijest” unatoč svemu?
Dobra vijest je da nisu zabilježena povećanja razine zračenja u okolici. Međutim, gubitak nepropusnosti znači da bi čak i manji unutarnji incident mogao prouzročiti širenje zračenja u okoliš. U tom kompleksu i dalje postoje tone radioaktivnog materijala enkapsulirane unutar starog sovjetskog sarkofaga, čiji je životni vijek istekao i koji nikada nije bio potpuno zapečaćen.
Krhkost kolosa: Novi sigurni konfinment
Sarkofag nije obična struktura; to je najveća mobilna instalacija ikada izgrađena. Riječ je o metalnom luku visokom kao zgrada od 30 katova i teškom kao bojni brod, financiranom od strane više od četrdeset zemalja kako bi se (napokon) omogućilo sigurno razgradnja reaktora uništenog 1986. godine.
Njegova je misija bila dvostruka: zadržati toksično naslijeđe prošlosti i osigurati stabilno okruženje za uklanjanje, komad po komad, ostataka rastopljene jezgre. No, napad u veljači otvorio je rupu od petnaest četvornih metara, oštetio glavni kran i otkrio dublji problem: popravak štita ove veličine i osjetljivosti je iznimno težak.
Što je hitno potrebno učiniti?
Najužučenije zone nalaze se u područjima gdje zračenje sprječava normalan rad. Pomicanje luka za intervenciju izvana nosi sa sobom strukturne rizike i rizike izloženosti koji još uvijek nemaju jasno tehničko rješenje.
Stručnjaci IAEA-e inzistiraju na hitnoj potrebi za kontrolom vlage, jačanjem antikorozivnih programa i planiranjem trajnih popravaka prije nego što progresivno pogoršanje pretvori trenutačnu situaciju u kumulativni rizik.
Ekološka prijetnja i geopolitički kontekst
Udar drona, koji Ukrajina pripisuje Rusiji, nije ostavio samo fizičke posljedice na strukturi; on je uveo novi vektor ranjivosti u područje koje je već bilo okupirano 2022. godine, kada su ruske trupe prešle nuklearnu zonu isključenja tijekom svog napredovanja prema Kijevu. Od tada je ova enklava postala simbolom koliko rat može ponovno otvoriti opasnosti za koje je Europa vjerovala da su zauvijek obuzdane.
Gubitak funkcije štita ne podrazumijeva neposrednu katastrofu, kako ističu i IAEA i neovisni stručnjaci, ali povećava vjerojatnost da će unutarnji incident ili budući događaj prouzročiti oslobađanje radioaktivne prašine prema vanjskom okolišu koji više nije hermetički izoliran.
Odsutnost danas otkrivenih curenja ne smanjuje ozbiljnost pogoršanja koje, ako se ne ispravi, može pojačati bilo koji operativni problem u postrojenju gdje su radovi na razgradnji godinama kasnili upravo zbog rata. Ravnoteža između tehničke stabilnosti, rizika za okoliš i ranjivosti na napade tako je duboko poremećena, u kontekstu u kojem obnova sigurnosti neće biti brza, jeftina ni jednostavna.
Tehnički izazovi obnove
Preporuke glavnog direktora IAEA-e, Rafaela Grossija, inzistiraju na potpunoj i hitnoj obnovi koja bi zaustavila degradaciju štita i vratila funkciju konfinmenta. Međutim, intervencija je komplicirana: manipulacija oštećenim materijalima u radioaktivnom okruženju zahtijeva uvjete koje rat ne jamči, a pomicanje strukture radi rada na njoj može stvoriti mehaničke napetosti i neželjene rizike.
U takvim okolnostima, ukrajinske vlasti i međunarodni timovi morat će odlučiti kako djelovati na sustavu koji je dizajniran da bude nepomičan stotinu godina, a sada je oslabljen požarima, perforacijama i produljenom izloženošću. U međuvremenu, Europa je svjedokom snažnog podsjetnika da nuklearna infrastruktura nije ranjiva samo na protok vremena, već i na dinamiku sukoba koji je prešao sve moguće granice, uključujući onu katastrofe koja je zauvijek obilježila sjećanje kontinenta.
