Poznat kao “Glečer Sudnjeg dana”, glečer Thwaites na Antarktici jedan je od glečera koji se najbrže mijenjaju na Zemlji. Njegova buduća evolucija predstavlja jednu od najvećih nepoznanica u predviđanju globalnog porasta razine mora. Istočni dio ledene ploče ovog glečera na svom sjevernom kraju podupire oceanski greben, no tijekom posljednja dva desetljeća pukotine u gornjim dijelovima glečera ubrzano su se povećale, slabeći njegovu strukturnu stabilnost.
Detaljan uvid u proces urušavanja
Novo istraživanje koje je provela Međunarodna kolaboracija za glečer Thwaites (ITGC) donosi detaljan zapis ovog procesa postupnog kolapsa. Istraživači sa Sveučilišta Manitoba u Kanadi analizirali su promatračke podatke od 2002. do 2022. godine kako bi pratili formiranje i širenje pukotina. Otkrili su da se, kako su pukotine rasle, veza između ledene ploče i grebena slabila, što je ubrzalo protok leda prema moru.
Studija otkriva da se slabljenje ploče dogodilo u četiri različite vremenske faze, s rastom pukotina u dvije glavne etape:
- Prva etapa: Pojavile su se duge pukotine duž toka leda, šireći se prema istoku. Neke su premašivale 8 kilometara duljine i prolazile kroz cijelu ploču.
- Druga etapa: Nastale su brojne kratke poprečne pukotine, manje od 2 kilometra, koje su udvostručile ukupnu duljinu fisura.
Analiza satelitskih snimaka pokazala je da je ukupna duljina pukotina porasla s oko 165 kilometara u 2002. godini na približno 336 kilometara u 2021. godini. Iako se prosječna duljina pojedinačnih pukotina smanjila, drastično se povećao broj onih malih, što ukazuje na značajne promjene u unutarnjim silama strukture leda.
Začarani krug povratne sprege
Jedan od najvažnijih nalaza studije je postojanje ciklusa povratne sprege: pukotine ubrzavaju protok leda, a to povećanje brzine zauzvrat stvara nove pukotine. Ovaj proces jasno su zabilježili GPS uređaji postavljeni na ploču između 2020. i 2022. godine. Tijekom zime 2020., strukturne promjene napredovale su brzinom od približno 55 kilometara godišnje unutar ploče, što dokazuje da kolaps u kritičnim zonama izravno utječe na cijeli sustav uzvodno.
Globalne posljedice i budućnost
Istraživači upozoravaju da bi se ovi obrasci propadanja mogli primijeniti i na druge ledene ploče koje prolaze kroz slične procese. Glečer Thwaites sam po sebi sadrži dovoljno leda da podigne razinu mora za oko 65 centimetara. Međutim, cijeli ledeni pokrivač Zapadne Antarktike sadrži dovoljno vode da podigne globalnu razinu mora za čak pet metara.
Budući da se Thwaites nalazi na tlu koje se produbljuje prema unutrašnjosti, jednom kada povlačenje započne, vjerojatno će doći do nepovratnog kolapsa. Numerički modeli procjenjuju da će se osnovna linija leda povlačiti brzinom od oko 1 kilometar godišnje tijekom sljedećih 40 godina. Ovi podaci ključni su za razumijevanje budućnosti Antarktike i pripremu na promjene koje će zahvatiti obalne regije diljem svijeta.
