Ljubičasta groznica: Od lokalnih vrtova do Instagrama
„Moram biti oprezna. Mogla bih ga ozlijediti“, rekla je 62-godišnja Teresita Emilio, posežući u usku rupu u zemlji. Povukla je snažno. Uz lagani zvuk pucanja, izvukla je nešto što je izgledalo poput bucmaste grane drveta veličine novorođenčeta. Na bazi, gdje se korijen spaja sa stabljikom, isijavala je jarka ljubičasta boja. Bio je to sirovi ube.
Dok ube osvaja globalno tržište, filipinski farmeri poput gospođe Emilio jedva drže korak. Kod kuće se ovaj gomolj — koji je autohtona vrsta i uzgaja se uglavnom na malim, sezonskim parcelama — odavno koristi za džemove, sladolede i kolače. Sada su njegova fotogenična nijansa i suptilan okus potaknuli virusnu ludnicu, stavljajući pritisak na Filipine da isporuče više, čak i dok klimatske promjene pustoše usjeve, a proizvođači u Kini i Vijetnamu pojačavaju vlastitu proizvodnju.
Ube je „nova matcha“
„To je nova matcha“, rekla je Cheryl Natividad-Caballero, podtajnica u ministarstvu poljoprivrede zadužena za visokovrijedne usjeve. „S obzirom na sve veće zahtjeve i potražnju, moramo hitno unaprijediti sustav.“ Iako baze podataka UN-a ne odvajaju ube od ostalih vrsta jama, stručnjaci potvrđuju da su Filipini vodeći proizvođač ove specifične mirisne sorte koja se koristi za deserte.
Godišnja proizvodnja ubea pala je s više od 15.000 tona u 2021. na oko 14.000 tona u posljednje dvije godine. Istovremeno, izvoz se učetverostručio na više od 200 tona godišnje, od čega više od polovice završava u Sjedinjenim Američkim Državama. Filipini su čak bili prisiljeni uvoziti ube iz Vijetnama kako bi zadovoljili domaću potražnju.
Problem sadnog materijala i klimatskih promjena
Jedan od glavnih razloga za nestašicu je nedostatak „sadnog materijala“ — komadića ubea koje farmeri zakopavaju kako bi uzgojili nove. Gospođa Emilio objašnjava da farmeri prodaju gotovo sav svoj urod zbog visoke cijene, pa im na kraju sezone ostane premalo za novu sadnju. Uzgoj iz sjemena je, s druge strane, iznimno spor i nepouzdan.
Zatim je tu i prijetnja klimatskih promjena. Ube se smatra jednom od najotpornijih kultura na Filipinima, ali meteorološki poredak je narušen. „Sada nikad ne znate kada će padati kiša, a kada će biti sunčano“, kaže uzgajivačica Jenelyn Bañares. Previše kiše uzrokuje truljenje korijena u tlu, dok snažni tajfuni uništavaju lišće bez kojeg biljka ne može napredovati.
Kulturna baština pod pritiskom
Dok farmeri trebaju pomoć, filipinska vlada nudi manje. Proračun za ube smanjen je za oko 10 posto na 10 milijuna pezosa, što je otprilike 160.000 € za 2026. godinu. Većina sredstava usmjerava se na rižu i kukuruz zbog problema s neuhranjenošću djece u zemlji. Ipak, postoji velika zabrinutost za gubitak namirnice koja je dio kulturnog identiteta.
„Možete li zamisliti filipinski Božić bez ubea? Činilo bi se kao da nešto nedostaje“, kaže Jam Melchor, osnivač pokreta za očuvanje filipinske kulinarske baštine. Ube je ključni sastojak popularnog deserta halo-halo, slojevitog slatkiša s mrvljenim ledom, voćem i sladoledom.
U brdima Bengueta, Teresita Emilio pere svoj tek ubrani ube. Kaže kako ju je uzgoj ovog gomolja držao bliskom sjećanju na majku i povezivao s drugim farmerima u gradu. „Mislim da ću ovo ipak posaditi“, rekla je, odlučivši sačuvati dio uroda za budućnost unatoč visokim cijenama na tržištu.
