Hurma, koja se masovno pojavljuje na policama trgovina tijekom hladne sezone, odavno je prestala biti egzotika. Istovremeno, oko ove jarke bobice (da, hurma nije voće, već bobica) i dalje se vode rasprave: za jedne je ona izvor zdravlja, za druge uzrok želučanih problema. Stručnjaci podsjećaju: korist hurme izravno ovisi o količini i zdravstvenom stanju pojedinca.
Zašto je hurma korisna
Hurma sadrži rekordnu količinu beta-karotena, nadmašujući rajčicu, bundevu i slatku papriku. Također, u njoj ima više antioksidansa nego u agrumima, a po sadržaju prehrambenih vlakana značajno nadmašuje jabuke.
Među ključnim korisnim svojstvima izdvajaju se:
- jačanje imunološkog sustava;
- podrška vidu i zdravlju kože;
- blagi tonizirajući učinak;
- umirujuće djelovanje na živčani sustav;
- dugotrajan osjećaj sitosti zahvaljujući niskom glikemijskom indeksu.
Stručnjaci napominju: 1–2 ploda nekoliko puta tjedno dovoljno je za nadopunu zaliha vitamina i mikroelemenata bez štete za organizam.
Kada hurma može naštetiti
Unatoč očiglednim prednostima, hurma ima i ozbiljna ograničenja. Sadrži veliku količinu tanina — tvari koje mogu negativno utjecati na rad gastrointestinalnog trakta.
Posebno je opasno:
- jesti hurmu na prazan želudac — to može iritirati sluznicu i čak pridonijeti razvoju čira;
- konzumirati pretjerane količine — mogući su nagli skokovi razine šećera u krvi;
- jesti hurmu s korom osobama s osjetljivim ili upaljenim želucem.
Osim toga, hurma je kontraindicirana osobama s viškom joda u organizmu, alergijom na jod ili individualnom netolerancijom na sastojke ove bobice.
Bolesti stabla i kvaliteta plodova
Kao i većina voćnih kultura, hurma je sklona bolestima, osobito uz neodgovarajuću njegu. Stanje stabla izravno utječe na kvalitetu i sigurnost plodova koji dospijevaju na tržište. Najčešće bolesti uključuju pepelnicu, sivu plijesan i bakterijski rak. Uzgajivači koriste različite metode zaštite, poput fungicida i bioloških preparata, kako bi osigurali zdrave plodove.
Hurma je korisna sezonska bobica, ali nije namijenjena za svakodnevnu i nekontroliranu konzumaciju. Umjerenost, pravilno vrijeme konzumacije i uvažavanje individualnih karakteristika organizma ključ su za dobivanje maksimuma koristi bez rizika za zdravlje.
