Duboko ispod višekilometarskog, ledenog oklopa Antarktike otkriveno je nešto što bi moglo iznova definirati naše razumijevanje ovog kontinenta. Ovdje nije riječ o pojedinačnom jezeru ili rijeci, jer je ljestvica ovog pronalaska sasvim drugog reda veličine. Ispostavilo se da ispod leda možda postoji rozglegli, aktivni sustav podzemnih voda, koji vjerojatno utječe na to kako se cijeli ledeni pokrivač kreće. Ovo otkriće mijenja našu perspektivu o stabilnosti najvećeg spremnika slatke vode na svijetu.
Mreža seizmičkih senzora otkrila je tajnu
Ključ ovog monumentalnog otkrića bila je mreža od preko 600 seizmometara postavljenih na području koje se proteže stotinama kilometara u regiji Južnog pola. Njihova instalacija na antarktičkoj pustoši oduzela je znanstvenicima dvije pune istraživačke sezone, ali trud se isplatio. U regiji bazena Pensacola-Pole, senzori su zabilježili nešto neobično: sloj kroz koji su se seizmički valovi kretali znatno sporije nego što bi to bio slučaj da je riječ samo o ledu ili stijeni.
Weisen Shen sa Sveučilišta Stony Brook objašnjava da je najlogičnije objašnjenje prisutnost sloja sedimenata ili pješčenjaka debelog stotine metara, koji je potpuno zasićen vodom. To nas vodi do jednostavnog, ali prijelomnog zaključka: tamo bi mogao postojati sustav podzemnih voda očuvan duboko ispod leda. Prema mišljenju stručnjaka, ovaj sustav vjerojatno nije izoliran, već se može povezivati s drugim dijelovima kontinenta, možda čak i utjecati izravno u ocean.
Fundamentalno značenje za budućnost oceana
Za stručnjake za ledenjake, poput Christine Dow, ovo otkriće ima fundamentalno značenje. Tekuća voda ispod leda djeluje poput maziva, značajno smanjujući trenje i olakšavajući ledenjacima klizanje prema oceanu. Jednadžba je jasna:
- Što je više vode ispod leda, trenje je manje.
- Što voda bolje cirkulira, to je kretanje ledenjaka brže.
- Brže kretanje leda znači brži rast razine mora.
Trenutni modeli koji predviđaju tempo rasta razine mora temelje se na konkretnim pretpostavkama o količini i distribuciji vode ispod leda. Ako se pokaže da je te vode puno više i da se ona premješta na velike udaljenosti, dosadašnje simulacije mogle su biti previše blage. To bi značilo da će se oceani podići brže, a gradovi na obalama imaju manje vremena za adaptaciju nego što smo mislili.
Odakle dolazi toplina ispod leda?
Zanimljivo je da sama prisutnost tolike količine tekuće vode ispod kilometara leda sugerira da su izvori geotermalne topline ispod Antarktike jači nego što se procjenjivalo. To postavlja jedno od ključnih pitanja: Kako je moguće da voda ostaje nezaleđena pod masom leda, gdje vladaju ekstremno niske temperature?
Znanstvenici razmatraju dvije glavne mogućnosti, a najvjerojatnije se radi o njihovoj kombinaciji:
- Toplina iz unutrašnjosti Zemlje: Geotermalna energija koja se probija kroz zemljinu koru i zagrijava dno ledenjaka.
- Toplina uslijed trenja: Zagrijavanje koje nastaje kao posljedica trenja generiranog ogromnim masama leda koje se polako, ali nezaustavljivo premještaju preko stijena.
Pogled u budućnost istraživanja
Istraživanja se nastavljaju punom parom. U sezoni 2025.-2026. znanstvenici planiraju proširiti mrežu seizmičkih senzora. U daljnjoj perspektivi žele povezati podatke sa satelita, magnetotelurskih istraživanja te optičkih kabela kako bi stvorili sveobuhvatnu sliku onoga što se krije ispod leda.
Detaljni rezultati istraživanja bit će predstavljeni na godišnjem sastanku Američke geofizičke unije (American Geophysical Union). Ovo je, naravno, tek početak otkrivanja tajni najvećeg skladišta smrznute vode na Zemlji. Svaki novi element ove slagalice približava nas razumijevanju tempa kojim se topi kontinent koji u svom ledu čuva vodu sposobnu podići globalnu razinu oceana za desetke metara.
