Kada pomislimo na neolitik, obično zamišljamo upotrebu glačanih kamenih alata, početke keramičke izrade ili međusobne sukobe. Međutim, sada moramo dodati i akustički inženjering, za koji se čini da je također bio donekle ovladan zahvaljujući morskim školjkama, i to upravo ovdje u Španjolskoj.
Istraživanje koje mijenja perspektivu
Sveučilište u Barceloni potvrdilo je da dvanaest morskih školjaka pronađenih na nalazištima u Kataloniji nisu ostaci hrane niti ukrasi, već sofisticirani glazbeni i komunikacijski instrumenti. Ove školjke su sposobne proizvesti snažan i moduliran zvuk sličan modernoj trubi, što ih čini potencijalno prvim glazbenim instrumentima u povijesti.
Ovo otkriće objavljeno je u znanstvenom časopisu Antiquity i sugerira da su ove školjke vrste Charonia lampas modificirali sami lokalni stanovnici kako bi postale, kako se sada naziva, jedna od “najstarijih poznatih tehnologija proizvodnje zvuka kod čovjeka”.
Protagonisti studije: Neolitičke trube od školjaka
Morske školjke su nesumnjivo glavni akteri ove studije, a datirane su između kraja petog i početka četvrtog tisućljeća prije Krista, što znači prije otprilike 6.000 godina. Ovi su predmeti prikupljeni s različitih lokacija u Kataloniji, uključujući rudnike variscita u Gavài, naselja u Penedèsu i bazenu Llobregat.
Osim njihove starosti, izuzetna je i tehnička namjera iza njihove upotrebe. Znanost pokazuje da ove školjke nisu sakupljene radi konzumacije mekušaca. Umjesto toga, sakupljane su već prazne i birane zbog svoje veličine i ergonomije kako bi se koristile kao glazbeni instrumenti.
Od ove sirovine, svim je primjercima precizno uklonjen vrh kako bi se stvorio usnik za proizvodnju zvuka. Ideja je bila stvoriti instrument odgovarajuće veličine koji se lako nosi i proizvodi željeni zvuk.
Zvuk prošlosti: Oživljavanje drevnih instrumenata
Osim pukog postojanja školjaka, istraživači su željeli saznati kako je prahistorija zvučala. Za to su odabrali osam najbolje očuvanih školjaka i puhali kroz njih. Rezultat je bio spektakularan: kada bi se puhalo kroz njih, vibrirajući usne na isti način kao kod modernih limenih puhačkih instrumenata (poput trube ili trombona), školjke bi oživjele.
Dobiveni zvuk bio je snažan, stabilan i imao je timbar sličan francuskom rogu. Iako se moglo činiti da je dostupna samo jedna nota, uvođenjem ruke u školjku moglo se smanjiti ton i promijeniti nota. Čak se i artikulacijom jezika mogla mijenjati tekstura zvuka. Na taj način, u prapovijesti nisu samo izradili instrument, već su imali i mogućnost ‘igranja’ sa zvukom.
Funkcija komunikacije: Drevni telefon
Osim svoje glazbene sposobnosti, ovi su predmeti imali vitalnu funkciju kao alati za komunikaciju na daljinu. Sama studija ukazuje na to da su u svijetu bez telefona i WhatsAppa, ove trube služile kao sustav komunikacije za koordinaciju zajednica. Šest školjaka pronađeno je u rudnicima Gavà, što sugerira njihovu upotrebu za slanje signala između radnika u različitim podzemnim galerijama ili za komunikaciju s okolnim poljoprivrednim naseljima.
Značaj otkrića: Porijeklo glazbe
Ovo otkriće nije trivijalno, jer otvara raspravu o podrijetlu glazbe u čovječanstvu. Pitanje je prilično jasno: Je li glazba nastala iz čiste utilitarne potrebe (koordinacija lova, upozoravanje na opasnosti) ili iz estetske i emocionalne potrebe?
Za sada se može zaključiti da su se koristile za obje funkcije. Bile su to pragmatični alati za društveno upravljanje i rad u rudnicima, ali njihova melodična sposobnost mogla se koristiti i u ritualima ili proslavama različitih plemena.
