Ako se planovi tvrtki SpaceX i NASA-e ostvare, 2038. godine prvi ljudi će stupiti na tlo Marsa. Cilj je formalni početak kolonizacije svemira. Međutim, to podrazumijeva svladavanje golemih prepreka. Hoćemo li u tome uspjeti? Hoće li novi ’dom čovječanstva’ doista postati Crveni planet?
Fizičke barijere: Život u neprijateljskom okruženju
Život na Marsu znači suočavanje s iznimno surovim uvjetima. To podrazumijeva borbu protiv gravitacije koja iznosi tek 38 % Zemljine i zračenja koje je ekvivalentno primanju oko 200 do 300 rendgenskih snimaka prsnog koša godišnje. Također, to znači disanje zraka koji je sastavljen gotovo isključivo od CO₂ i tlak koji je 170 puta manji nego na Zemlji. Prosječne temperature su –63 °C, a površina je prekrivena toksičnom prašinom punom perklorata.
Ljudsko tijelo evoluiralo je milijunima godina kako bi se prilagodilo afričkim savanama i oceanima kisika. Stoga nismo prirodno spremni za uvjete na Marsu. Pitanje je: hoće li nas biti moguće ’redizajnirati’ kako bismo to postali?
Moguće fiziološke adaptacije
Jedan od načina za ’maršalizaciju’ ljudi bilo bi jačanje bioloških prilagodbi. U budućnosti bi genetski inženjering mogao pomoći u jačanju kostiju i mišića kako bi se kompenzirala niska gravitacija, možda putem regulacije gena povezanih s gustoćom kostiju. Također se istražuje mogućnost poboljšanja mehanizama popravka DNA, inspirirajući se ekstremnim organizmima s našeg planeta koji su sposobni izdržati visoke razine zračenja.
- Metabolička učinkovitost: Na Marsu će proizvodnja hrane biti ograničena, pa bi tijela koja bolje iskorištavaju nutrijente imala prednost.
- Modifikacije krvi: Spekulira se o promjenama u krvi radi boljeg transporta kisika u rijetkoj atmosferi.
- Senzorne promjene: Mozak bi se s vremenom mogao reorganizirati kako bi interpretirao svijet s drugačijom gravitacijom i osvjetljenjem.
Tehnologija i transhumanizam
Znanost već radi na konkretnim rješenjima. Primjerice, tvrtka Axiom Space testira ’koktele’ koji održavaju mišićnu masu i usporavaju starenje stanica pod zračenjem. Kineski timovi uspjeli su pomoću CRISPR tehnologije modificirati gene u embrijima majmuna kako bi preživjeli letalne doze zračenja. Razvijaju se i bio-umjetni organi, poput jetre koja kompenzira marsovsku anemiju, te umjetna krv na bazi perfluorougljika koja omogućuje disanje u atmosferama sa samo 5 % kisika.
Hoćemo li morati modificirati sebe ili prilagoditi Mars? Vjerojatno će odgovor biti kombinacija oba pristupa. Dok će staništa pod tlakom i štitovi protiv zračenja ostati ključni, male biološke prilagodbe mogle bi drastično poboljšati kvalitetu života prvih marsovskih doseljenika.
