S vremena na vrijeme, svemir nam podari nešto što nas zaustavi usred našeg svakodnevnog kretanja i prelistavanja. Nedavni primjer je jarko zeleni bljesak na Jupiteru koji je zabilježila svemirska letjelica Juno blizu sjevernog pola planeta. Objekt koji ga je proizveo kretao se tako brzo da ga je samo preciznost JunoCam-a uspjela uhvatiti u jednom kadru. Razumijevanje uzroka tog bljeska moglo bi nam reći mnogo o ekstremnim vremenskim uvjetima na drugim svjetovima – i podsjetiti nas koliko se misterija još uvijek krije unutar planeta za koje smo mislili da ih već poznajemo. Ovo nas uči važnoj lekciji o životu: koliko god mislili da nešto razumijemo, uvijek postoji dublji sloj otkrića, bilo u kozmosu ili u našem vlastitom unutarnjem svijetu.
Rijetka snimka iznad Jupiterovog sjevernog pola
Misija Juno kruži oko Jupitera od 2016. godine, više puta se približavajući planetu po dugim, petljastim putanjama. Tijekom jednog od ovih bliskih prolaza iznad sjevernog pola, JunoCam je zabilježio mali, ali intenzivan smaragdni prasak na pozadini vrtložnih vrhova oblaka. Prema NASA-inim znanstvenicima, što god da je stvorilo sjaj, kretalo se enormnom brzinom, prelazeći vidno polje JunoCam-a u trenu. Ta kombinacija velike brzine i savršenog tajminga je ono što ovu sliku čini izvanrednom, čak i među godinama dramatičnih Jupiterovih snimaka. Ponekad, najvažnije stvari u životu su one prolazne, one koje uhvatimo samo u djeliću sekunde, ali čije značenje odjekuje dugo nakon toga. To nas podsjeća na važnost svjesnosti i prisutnosti u trenutku, jer nikada ne znamo kada će se pojaviti naš osobni ‘zeleni bljesak’.
Kao psiholog, ovdje vidim snažnu paralelu s ljudskim iskustvom. Koliko često zanemarujemo male, ali moćne trenutke inspiracije, uvida ili radosti jer smo previše zaokupljeni očekivanim? JunoCam nas uči da je ponekad potrebno precizno promatranje i spremnost da se uhvati ono što se pojavljuje izvan naših unaprijed postavljenih predodžbi. To je poziv da budemo otvoreni za neočekivano i da cijenimo iznenađenja koja život donosi.
Munje, sjajni plinovi ili nešto drugo?
Istraživači se još uvijek ne slažu oko toga što je točno proizvelo bljesak, ali jedno objašnjenje prednjači: posebno snažan udar jovijanske munje. Već znamo da Jupiter ima gigantska električna pražnjenja, daleko jača od oluja koje vidimo na Zemlji. Ovi bljeskovi mogu osvijetliti oblake u različitim bojama ovisno o lokalnim uvjetima. U ovom slučaju, udar munje visoko u atmosferi možda je energizirao određene plinove taman dovoljno da emitiraju tu živopisnu zelenu nijansu prije nego što su gotovo istog trena izblijedjeli.
- Na Jupiteru, jedan udar munje može osloboditi mnogo puta više energije nego tipičan udar groma ovdje kod nas.
Druga mogućnost fokusira se na to kako se gornji slojevi Jupiterove atmosfere ponašaju unutar intenzivne magnetosfere planeta. Nabijene čestice koje se kreću duž linija magnetskog polja mogu se sudariti s atmosferskim plinovima i uzrokovati njihov sjaj, pomalo poput naše vlastite polarne svjetlosti, ali u mnogo većem razmjeru. Otvoreno je pitanje je li ovaj zeleni bljesak iznimno rijedak događaj ili normalan atmosferski proces koji nam je jednostavno izbjegao kamerama do sada jer je tako kratak i lokaliziran.
Razmišljajući o ovome, shvaćam koliko je humbling saznanje da se još uvijek raspravljamo o osnovama planeta u kojeg gledamo kroz teleskope stoljećima. To je ponizan podsjetnik – rekao bih, ugodno ponizan – da čak i s posvećenom letjelicom i tokovima podataka, jedan neočekivani kadar iz JunoCam-a može nas natjerati da preispitamo kako Jupiterove oluje i gornja atmosfera zaista funkcioniraju. Neizvjesnost i misterij nisu samo vanjski fenomeni; oni su sastavni dio rasta i učenja. Ponekad, suočavanje s nepoznatim u svemiru odražava naše vlastite unutarnje nepoznanice i potiče nas na introspekciju.
Zašto je ovo važno izvan jedne čudne slike
Čak i ako bljesak nema izravan utjecaj na Zemlju, on pojačava važnu točku: snažni električni fenomeni nisu jedinstveni za naš planet. Plinoviti divovi mogu imati oluje koje su veće, energičnije i manje predvidive od bilo čega na našem nebu. Proučavanje događaja poput ovog pomaže znanstvenicima da testiraju modele planetarnog vremena, razumiju kako atmosfere podnose ogromne energetske udare i usavrše što bi buduće sonde trebale tražiti kada posjete druge svjetove u našem Sunčevom sustavu i šire. U našim životima, ovo nas podsjeća da često tražimo univerzalne obrasce; ako shvatimo da se energetski izljevi i transformacije događaju posvuda, možemo to primijeniti na razumijevanje naših vlastitih emocionalnih ‘oluja’ i kako ih prebroditi.
Prirodan, a ne umjetan svemir
Ovaj zeleni bljesak također se pojavljuje u vrijeme kada je drugi neobičan objekt, 3I/ATLAS, izazvao znatiželju. Koristeći svemirski teleskop James Webb i druge instrumente, znanstvenici su otkrili da se 3I/ATLAS ponaša poput kometa, iako ima neke čudne osobine – poput više ugljičnog dioksida nego vode i neobičnog izljeva nikla. Nakon detaljne analize, NASA-ini dužnosnici naglasili su da nema znakova izvanzemaljske tehnologije. Koliko god se ovi objekti činili čudnima, oni se ipak podudaraju s onim što očekujemo od prirodnog, iako neobičnog, ponašanja kometa.
Na kraju, svemirska letjelica Juno koja je uhvatila iznenadni zeleni bljesak na Jupiteru, i 3I/ATLAS koji se pokazao kao neobičan, ali običan komet, ukazuju na istu lekciju: svemir ostaje iznenađujući bez potrebe za egzotičnim objašnjenjima. Dok nastavljamo slati instrumente u duboki svemir i finu ugađati naše kamere, vjerojatno ćemo vidjeti više ovih prolaznih, šarenih događaja – i svaki će dodati još jedan komadić u evoluirajuću sliku o tome kako planeti, kometi i atmosfere zaista funkcioniraju. To je podsjetnik za nas da prava čarolija života leži u prirodnom poretku stvari, a ne u izmišljenim fantazijama. Učimo prihvatiti složenost i ljepotu onoga što jest, bez da neprestano tražimo ‘vanjske’ odgovore na unutarnja pitanja.
