Robotika i umjetna inteligencija desetljećima pokušavaju oponašati ljudsko biće, ne samo u njegovom obliku ili izračunima, već i u načinu na koji percipira svijet. Do sada su roboti bili strojevi koji su „vidjeli“ kamerama, „slušali“ mikrofonima i konačno djelovali prema programiranim uputama. Međutim, nedostajalo je nešto bitno: sposobnost visceralnog osjećanja okoline. Najnoviji napredak na ovom polju predlaže ambiciozan koncept: opremanje strojeva kožom koja detektira složene fizičke podražaje, uključujući i ono što bismo mogli nazvati „bol“, na način sličan ljudskom osjetilu dodira.
Tim znanstvenika sa sveučilišta u Šangaju i Hong Kongu razvio je fleksibilnu i vodljivu robotsku kožu sposobnu funkcionirati kao potpuni senzor, a ne samo skup fragmentiranih senzora, što je bio tradicionalni pristup. Ova sintetička površina može transformirati cijelu robotsku ruku u osjetilnu mrežu sposobnu detektirati pritisak, temperaturu, oštećenja, pa čak i više točaka kontakta istovremeno. Sve to omogućuje unutarnja struktura s više od 860.000 mikroskopskih putova koji prenose električne signale.
Umjetna nocicepcija: Što zapravo znači da robot osjeća?
Za razliku od prethodnih tehnologija koje su zahtijevale specijalizirane senzore za svaki podražaj, koža koju su razvili kineski stručnjaci djeluje kao jedinstveni multimodalni senzor. To je vrlo slično ljudskoj koži, organu koji prikuplja različite vrste podražaja i prenosi ih u živčani sustav na interpretaciju. No, što točno znači da robot „osjeća“? Ne govorimo o subjektivnom iskustvu ili svijesti, već o sposobnosti otkrivanja i obrade štetnih podražaja.
U funkcionalnom smislu, ta umjetna „bol“ ekvivalentna je upozorenju o fizičkom oštećenju, potencijalnom ili stvarnom, koje pokreće radnje za zaštitu sustava. Taj se pojam u robotici naziva umjetna nocicepcija i nastoji imitirati biološku funkciju receptora boli koje imamo u koži. U praksi, ovakva koža omogućuje robotu da prepozna kada je predmet prevruć, prehladan ili kada je površina pretrpjela rez ili ubod.
Sigurnija budućnost i napredne proteze
Ovaj napredak ne utječe samo na „tijelo“ robota, već i na to kako oni uče iz interakcije sa svijetom. Korištenje tehnika strojnog učenja omogućuje osjetilnoj mreži da s vremenom sve bolje razumije o kakvoj se vrsti kontakta radi. Ova sposobnost percepcije ključni je dio slagalice koji će omogućiti strojevima da surađuju s ljudima bez nanošenja štete, uz razinu osjetilne sofisticiranosti koja se do sada nalazila samo kod živih bića.
Važno je naglasiti da, iako se u svakodnevnom govoru koristi termin „bol“, strojevi nemaju emocionalno iskustvo povezano s tim podražajem. Ipak, ova tehnologija otvara nevjerojatne mogućnosti, od sigurnijih suradničkih robota (kobota) u tvornicama do razvoja naprednih proteza kod kojih je osjetilna percepcija ključna za funkcionalnost i integraciju s korisnikom. Zakoračili smo u eru u kojoj strojevi više nisu samo hladni metal, već sustavi koji počinju osjećati granice svog fizičkog postojanja.
