Unatoč vakuumu svemira, astronauti redovito izvještavaju o prepoznatljivim aromama nakon povratka s misija izvan letjelice. Dok znanstvenici analiziraju kemijski sastav planeta, kometa i mjeseca, slaže se fascinantna slika o tome kako zapravo miriše kozmos.
Miris pečenog mesa i vrućeg metala
Svemirski prostor je gotovo savršen vakuum, no astronauti koji se vraćaju s izlazaka u otvoreni svemir redovito prijavljuju specifične mirise na svojim odijelima. Don Pettit iz NASA-e opisao je taj miris kao „ugodno sladak miris dima od zavarivanja”. Drugi ga uspoređuju s mirisom zagorenog mesa ili vrućeg metala.
Astronauti misija Apollo primijetili su miris baruta zbog mjesečeve prašine koja bi ušla u module. Harrison Schmitt je istaknuo da je taj miris „iskorištenog baruta” ostao u sjećanju živopisnije od bilo kojeg drugog osjeta s Mjeseca.
Znanstveno objašnjenje kozmičkih mirisa
Znanstvenici objašnjavaju da u uvjetima niske orbite atomski kisik prianja na svemirska odijela. Prilikom ponovne hermetizacije, on reagira s zrakom stvarajući ozon ili oksidirane spojeve koji daju metalni prizvuk. Što se tiče mjesečeve prašine, udari meteorita stvaraju reaktivne kemijske veze koje u kontaktu s kisikom i vlagom u kabini proizvode karakterističan miris baruta.
- Zavarena metalna prašina: Čest opis nakon šetnje svemirom.
- Slatki dim: Specifična aroma koju primjećuju iskusni astronauti.
- Sumporna kiselina: Prisutna u atmosferama određenih nebeskih tijela.
Mirisni profil planeta i kometa
Istraživanje mirisa daje uvid u kemiju svemira. Zahvaljujući misiji Rosetta, doznali smo da komet 67P/Čurjumov–Gerasimenko miriše na mješavinu pokvarenih jaja (sumporovodik), amonijaka i formaldehida. Voditeljica misije Kathrin Altwegg opisala je taj „parfem” kao izuzetno oštar i prodoran.
Mars, s druge strane, vjerojatno miriše na sumpor s blagim slatkastim tonom zbog visokog udjela magnezija, željeza i klora u tlu. Na Saturnovom mjesecu Titanu, situacija je još zanimljivija. Zbog gustih oblaka ugljikovodika i jezera metana i etana, Titan bi teoretski mogao mirisati na naftu ili benzin. Iako sam metan nema miris, prisutnost benzena i težih molekula daje mu taj prepoznatljiv industrijski „dah”.
