Kako navike i svjesna kontrola međusobno djeluju
Dugogodišnje mišljenje je da kompulzivna ponašanja uključuju pojedince koji su zaglavljeni u „petlji navike” koja nadvladava samokontrolu. Međutim, novo istraživanje na štakorima sa Sveučilišta tehnologije u Sydneyu (UTS) sugerira da to možda nije slučaj.
Kompulzivna ponašanja su česta u mnogim stanjima mentalnog zdravlja, uključujući opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP), poremećaje ovisnosti o supstancama i kockanju, gdje ljudi ponavljaju radnje unatoč negativnim posljedicama. Ova stanja pogađaju milijune ljudi diljem svijeta.
Novo istraživanje osporava stare pretpostavke
Starija autorica, bihevioralna neuroznanstvenica dr. Laura Bradfield, objasnila je da su navike obično korisne jer nam omogućuju da djelujemo na „autopilotu”, poput pranja zuba ili vožnje poznatom rutom. „Međutim, ako vozimo i dijete zakorači na cestu, odjednom postajemo svjesni okoline i fokusiramo se na ono što radimo. To uključuje povratak svjesne kontrole, razmišljanje o mogućim ishodima i prilagođavanje ponašanja”, rekla je dr. Bradfield.
Studija, koju je vodio dr. Arvie Abiero kao dio svog doktorata na UTS-u i koja je nedavno objavljena u časopisu Neuropsychopharmacology, pratila je kako štakori uče i kontroliraju svoje postupke. Otkriveno je da izazivanje upale u striatumu, regiji mozga uključenoj u odabir radnji, pomiče ponašanje prema namjernijem donošenju odluka umjesto prema navici.
Implikacije za liječenje i razumijevanje
Istraživanje će biti od interesa za psihologe, psihijatre, pacijente i skrbnike koji rade s kompulzivnim poremećajima. Nalazi sugeriraju da u nekim slučajevima kompulzivno ponašanje može proizaći iz previše (iako neprikladne) namjerne kontrole, a ne iz premalo nje.
Studija sugerira da bi lijekovi koji ciljaju astrocite i smanjuju neuroinflamaciju (upalu živčanog sustava), kao i šire protuupalne mjere, mogli ponuditi nove puteve liječenja:
- Redovita tjelovježba: Pomaže u smanjenju sustavne upale u tijelu i mozgu.
- Kvalitetan san: Ključan je za regeneraciju mozga i kontrolu upalnih procesa.
- Ciljana terapija: Razvoj intervencija koje se fokusiraju na svjesne izbore umjesto samo na automatizirane navike.
„Mnogo je kompulzivnog ponašanja koje se ne uklapa uredno u hipotezu o navikama. Ako netko neprestano pere ruke jer je zabrinut zbog klica, on to ne čini bez razmišljanja, već svjesno odlučuje uložiti taj trud”, zaključila je dr. Bradfield. Ova nova perspektiva otvara vrata učinkovitijem liječenju ovih složenih poremećaja.
