Čak i Antarktika – jedan od najudaljenijih i najslabije naseljenih kontinenata – već trpi utjecaj globalnog plastičnog onečišćenja. Mikroplastika ulazi u organizme lokalnih insekata i može postupno mijenjati njihov energetski balans. O ovome zabrinjavajućem otkriću piše Phys.org, pozivajući se na nova znanstvena istraživanja.
Međunarodna istraživačka skupina, pod vodstvom znanstvenika s Fakulteta za poljoprivredu, hranu i okoliš Martin-Gatton Sveučilišta u Kentuckyju, otkrila je da jedini autohtoni kukac na Antarktici već guta mikroplastiku. Ovo otkriće baca novo svjetlo na doseg ljudskog utjecaja na planet.
Prvo istraživanje takve vrste
Studija, objavljena u časopisu Science of the Total Environment, postala je prva koja je proučavala utjecaj mikroplastike na antarktičku prirodu i zabilježila prisutnost plastičnih čestica unutar insekata ulovljenih u divljini.
Jack Devlin, koji je vodio ovaj rad još 2020. godine, ispričao je kako je projekt započeo nakon gledanja dokumentarnog filma o plastičnom onečišćenju koji ga je potpuno zapanjio. Devlin objašnjava:
„Gledanje tog filma doslovno je preokrenulo moju percepciju. Počeo sam čitati o utjecaju plastike na insekte i pomislio: 'Ako se plastika pronalazi svugdje, što je s tako rijetkim mjestima kao što je Antarktika?'”
Jedini kukac na Antarktici: Belgica antarctica
Zvijezda ovog istraživanja je Belgica antarctica – beskrilna mušica duga otprilike kao zrno riže. Ona je najjužniji kukac na Zemlji i jedini koji živi isključivo na Antarktici. Njezine ličinke žive u vlažnim mrljama mahovine i algi duž Antarktičkog poluotoka. Mogu doseći gustoću od gotovo 40 tisuća jedinki na kvadratni metar, pomažući u razgradnji odumrlih biljnih ostataka i vraćanju hranjivih tvari u tlo.
Znanstvenici ih nazivaju „poliekstremofilima” zbog njihove nevjerojatne izdržljivosti:
- Podnose ekstremnu hladnoću.
- Preživljavaju isušivanje.
- Otporni su na visoku slanost.
- Izdržavaju nagle promjene temperature i jako UV zračenje.
Glavno pitanje istraživanja bilo je: štiti li ih ta izdržljivost od novog stresa – mikroplastike – ili ih, naprotiv, čini ranjivima na nešto s čime se nikada prije nisu susreli?
Iako se Antarktika često smatra netaknutim prirodnim teritorijem, prethodna istraživanja već su otkrila fragmente plastike u svježem snijegu i okolnim morskim vodama. Koncentracije su niže nego u većini regija svijeta, ali oceanske struje, vjetar i ljudska aktivnost svejedno donose plastiku na ovaj kontinent.
Eksperimenti s kukcima i iznenađujući rezultati
Istraživači su proveli seriju eksperimenata s mušicama, a rezultati su bili neočekivani. Na prvi pogled, činilo se da je s njima sve u redu čak i pri najvišim koncentracijama plastike – stopa preživljavanja nije padala, a bazni metabolizam se nije mijenjao.
Međutim, detaljnija analiza pokazala je drugačiju sliku:
- Ličinke izložene višim razinama mikroplastike imale su niže zalihe masti.
- Razine ugljikohidrata i proteina ostale su približno nepromijenjene.
Devlin smatra da sporo hranjenje pri niskim temperaturama i složeno prirodno tlo u kojem žive ovi insekti mogu ograničavati količinu plastike koju konzumiraju. Zbog logističkih poteškoća rada na Antarktici, period izlaganja trajao je samo 10 dana, stoga su potrebni dugotrajniji eksperimenti za dublje razumijevanje.
Potraga za plastikom u divljim antarktičkim kukcima
Drugi dio projekta bio je posvećen ključnom pitanju: gutaju li divlje ličinke Belgica mikroplastiku u svom prirodnom staništu? Tijekom znanstvene ekspedicije 2023. godine duž zapadne obale Antarktičkog poluotoka, tim je prikupio ličinke na 20 lokacija diljem 13 otoka.
Istraživači su secirali pet milimetara duge ličinke i analizirali sadržaj njihovih crijeva pomoću naprednih sustava vizualizacije sposobnih za detekciju čestica veličine do četiri mikrometra. Nakon analize 40 ličinki, otkrivena su dva fragmenta mikroplastike.
Iako se brojka čini malom, Devlin to vidi kao rano upozorenje:
„Na Antarktici još uvijek ima mnogo manje plastike nego u većini kutaka planeta, i to je dobra vijest. Ali već možemo tvrditi da ona ulazi u sustav i pri dovoljno visokim razinama počinje mijenjati energetski balans insekata.”
Budući da ovu mušicu ne jedu nikakvi kopneni predatori, plastika se vjerojatno ne prenosi dalje kroz hranidbeni lanac. No, zabrinutost izaziva utjecaj na same ličinke koje žive dvije godine i mogle bi nakupljati plastiku tijekom cijelog tog razdoblja, posebno uz dodatni stres od globalnog zatopljenja.
Globalni problem dosegao je kraj svijeta
Za istraživače, ovi rezultati demonstriraju koliko se daleko proširilo antropogeno onečišćenje. Činjenica da se plastika pronalazi u crijevima sićušnog insekta koji živi tamo gdje nema drveća i gotovo nema biljaka, zorno prikazuje razmjere problema.
U budućim istraživanjima tim planira pratiti promjene razina mikroplastike u antarktičkim tlima i provoditi dugotrajne eksperimente.
Ostale vijesti s Antarktike: Topljenje ledenjaka
Osim problema s plastikom, Antarktika se suočava i s dramatičnim klimatskim promjenama. Nedavno je zabilježeno da se divovski ledenjak Hektoria topi rekordnom brzinom. U samo dva mjeseca smanjio se za gotovo 50%. Riječ je o kopnenom ledenjaku koji leži na morskom dnu i ne pluta.
Obično se takvi ledenjaci smanjuju ne više od nekoliko stotina metara godišnje, no od studenog do prosinca 2022. godine, Hektoria se smanjila za nevjerojatnih 8 kilometara. Znanstvenici upozoravaju da bi topljenje većih ledenjaka sličnom brzinom moglo imati katastrofalne posljedice za podizanje razine mora.
Također, znanstvenici predviđaju da bi zbog urušavanja antarktičkih šelfova cijeli gradovi mogli završiti pod vodom do 2300. godine ako emisije stakleničkih plinova nastave rasti. Gradovi poput Hulla, Glasgowa, Bristola, Houstona, New Orleansa i Miamija mogli bi postati nemogući za život.
