Znanost je razotkrila kako skriveno jezero, s vodom tri puta slanijom od morske, stvara ovaj zagonetni crvenkasti vodopad usred antarktičkog ledenjaka. U jednom od najhladnijih područja na svijetu nalazi se neobičan, duboko crveni vodopad koji je znanstvenike zbunjivao više od sto godina.
Riječ je o Krvavim slapovima (Blood Falls), smještenim u suhim dolinama McMurda, pored Taylorovog ledenjaka na Antarktici. Iz ove goleme mase leda teče crvenkasta tekućina prema jezeru Bonney, nalik krvi koja curi iz rane, stvarajući prizor koji je desetljećima pobuđivao znatiželju i brojne spekulacije.
Otkriće i početne hipoteze Krvavih slapova
Ovaj fenomen je 1911. godine otkrio australski geolog Thomas Griffith Taylor. U to vrijeme, prvi istraživači su pretpostavljali da je crvena boja posljedica prisutnosti algi u vodi. Međutim, ova hipoteza je, više od jednog stoljeća kasnije, službeno odbačena kao netočna. Pravo objašnjenje bilo je mnogo složenije i intrigantnije.
Godine 2017., tim američkih znanstvenika objavio je u časopisu Journal of Glaciology konačno objašnjenje podrijetla misteriozne boje ovog vodopada. Njihovo istraživanje pružilo je detaljan uvid u geološke i kemijske procese koji stoje iza ovog jedinstvenog prirodnog fenomena.
Tajanstvena crvenkasta boja: znanstveno objašnjenje
Iako temperature u suhim dolinama mogu pasti i do -60 °C, voda Krvavih slapova ne smrzava se. Ovaj je detalj desetljećima privlačio pažnju istraživača. Analizom ledenjaka pomoću specijaliziranog radara, utvrđeno je da je prije pet milijuna godina porast razine mora formirao slano jezero na istoku Antarktike, koje je kasnije bilo prekriveno slojevima leda.

Ovo jezero je ostalo izolirano od ostatka kontinenta, smješteno na više od 400 metara dubine. Tijekom vremena, voda u jezeru postajala je sve slanija. Danas, ova tekućina sadrži koncentraciju soli koja je tri puta veća od one u morskoj vodi. Upravo ta visoka razina saliniteta omogućuje joj da ostane u tekućem stanju čak i pri ekstremno niskim temperaturama, prkoseći uobičajenim zakonima smrzavanja.
Osim soli, voda subglacijalnog jezera sadrži i visoku razinu željeza, što je posljedica trenja između ledenjaka i stjenovitog dna. Ova voda, koja nikada nije bila u kontaktu s atmosferom i koja je potpuno bez kisika, probija se kroz pukotine u Taylorovom ledenjaku i izlazi na površinu. Pri kontaktu sa zrakom, željezo oksidira, stvarajući karakterističnu, upečatljivu crvenu boju koja je slapovima i dala ime.
Prirodni laboratorij za potragu za izvanzemaljskim životom
Znanstveni interes za Krvave slapove ne ograničava se samo na njihovu boju. U subglacijalnom jezeru živi zajednica mikroba koja je preživjela milijunima godina u potpunom mraku, bez kisika i pod ekstremnim uvjetima. Ovi mikroorganizmi crpe energiju razdvajajući sulfate s kisikom. Zatim reagiraju sa željezom u vodi kako bi regenerirali te sulfate, stvarajući konstantan kemijski ciklus. Ovaj zatvoreni ekosustav je jedinstven na Zemlji i pruža neprocjenjiv uvid u otpornost života.

Ekstremni uvjeti u jezeru nude vrijedne informacije za astrobiologiju, jer predstavljaju okruženje slično mogućim subglacijalnim staništima izvan Zemlje. Slična istraživanja mogla bi se primijeniti na nebeska tijela poput Marsa, Jupiterovog mjeseca Europe ili Enceladusa, Saturnovog satelita, u potrazi za potencijalnim oblicima života.
Udaljena i teško dostupna destinacija
Krvave slapove i njihovu okolinu moguće je posjetiti samo helikopterom s antarktičkih znanstvenih baza ili specijaliziranim krstarenjima koja plove Rossovim morem. Unatoč svojoj udaljenosti i izazovnosti pristupa, ovaj fenomen nastavlja privlačiti globalni interes zbog svojih jedinstvenih okolnosti i doprinosa znanju o životu u ekstremnim okruženjima.
