Moja baka provela je cijeli život okružena prijateljima s prepunim društvenim kalendarom, čemu sam se oduvijek divila. Inspirirala me da preuzmem vodeće uloge pri planiranju okupljanja i koristim tehnologiju kako bih ostala u kontaktu. Također me potaknula da se sprijateljim s ljudima svih generacija, posebno s onima mlađima od mene. Kad god bih posjetila svoju baku Lauru u njezinu domu za umirovljenike, osjećala sam se kao zvijezda. Činilo se da poznaje svakoga, a svi su je toliko voljeli da su mi to s oduševljenjem govorili.
Tehnologija kao most, a ne prepreka
Dok su se mnogi njezini vršnjaci ustručavali od društvenih mreža, računala i pametnih telefona kako su starjeli, Laura je željela razumjeti sve. Postajući što je više mogla tehnički pismenija, uspjela je bolje ostati u kontaktu sa svima. Zaista je uživala u prilici da vidi fotografije i sazna novosti o životima prijatelja i obitelji na Facebooku.
Naravno, nije uvijek sve išlo glatko; slučajno je imala dva Facebook računa — a na jednom je pisalo da radi u restoranu s krilcima koji je voljela, uz smiješnu napomenu: 'Nikad nisam radila tamo’. Ipak, digitalnom svijetu pristupala je s radoznalošću i uzbuđenjem. FaceTime je bio još jedan izum koji je prigrlila, omogućivši joj redoviti kontakt s unucima i praunucima. Zaboravite fiksni telefon, bila je presretna što nas sve vidi na taj način.
Preuzmite ulogu vođe u svom društvenom krugu
Jedna od dragih uspomena je posjet baki dok je planirala godišnji ples za svoju zajednicu. Čvrsto posvećena, zadatku je pristupila s organiziranim žarom. Od pripreme svog poznatog umaka od luka do slanja svih pozivnica, ljudi su vjerovali da će Laura to pretvoriti u uspjeh — a to se odnosilo na svako okupljanje koje je planirala tijekom života.
Gledanje nje kako to radi inspiriralo me da preuzmem aktivnu ulogu vođe u svojim društvenim krugovima. Mnogi žude za interakcijom, ali potreban je vođa da se ona zapravo dogodi.
Njegujte prijateljstva s mlađim generacijama
Iako je Laura cijenila dugogodišnja prijateljstva uspostavljena još u djetinjstvu, uvijek je ostala otvorena za nove veze. Čak i kad su mnogi njezini stariji prijatelji preminuli, moja baka nastavila je posjećivati društvene događaje, od satova jezika do salse, dokle god je mogla. To joj je omogućilo da dosljedno upoznaje i sprijateljuje se s ljudima iz drugih generacija.
Osim što su unijeli raznolikost u njezine društvene krugove, mnogi od tih mlađih prijatelja pružili su joj ruku pomoći tijekom vremena, poput iznošenja kanti za smeće kada ona to fizički više nije mogla. Moja baka je utjelovila izreku 'godine su samo broj’ i tu je istinu živjela svaki dan svog života.
