U Hrvatskoj mirovine rijetko donose osjećaj sigurnosti. Ako tijekom radnog vijeka niste imali iznimno dobro plaćen ili povlašten posao, starost često znači stalno zbrajanje i odricanje. Upravo takvu sudbinu dijeli i umirovljenik Željko, koji je nakon desetljeća rada ostao razočaran onime što mu je sustav ponudio.
Od geodezije do planiranja proizvodnje
Željko je cijeli život radio različite poslove, a posebno mu je u lijepom sjećanju ostalo razdoblje kada je radio kao geodet. Tada je, kako kaže, najveći dio radnog vremena provodio na otvorenom, u prirodi, što mu je posao činilo lakšim i smislenijim. Završio je srednju geodetsku školu, a kasnije je radio i kao planer proizvodnje u tvrtki Elektro Kontakt.
Ukupno je skupio 35 godina radnog staža, no unatoč tome danas prima mirovinu od oko 600 €. Ističe da bi iznos bio znatno manji da nema dodatka koji ostvaruje kao hrvatski branitelj. Kada su mu prvi put izračunali mirovinu, ona se, kako kaže, kretala između 300 € i 400 €, što ga je potpuno šokiralo.
Život u Zagrebu i sjećanje na prošla vremena
Rođeni Zagrepčanin danas ima 75 godina i iza sebe bogato, ali naporno radno iskustvo. Tijekom života promijenio je više radnih mjesta, no najradije se prisjeća poslova koji su uključivali kretanje i boravak na svježem zraku. Rad u zatvorenom prostoru, posebno u Elektro Kontaktu, teško mu je padao, ali, kako kaže, posao se morao odraditi.
Danas smatra da je stanje u društvu loše, a Zagreb opisuje kao grad koji je “ni tamo ni ovamo” – pun problema i zapuštenih dijelova kojima treba obnova. Posebno mu nedostaje Dolac na staroj lokaciji, gdje je rado odlazio unatoč višim cijenama. „Znate kako je u mirovini – teško. Nisam zadovoljan iznosom. S 35 godina staža dobio sam mirovinu od koje se ne može normalno živjeti. Da nema braniteljskog dodatka, bilo bi još gore“, iskreno kaže Željko.
Zdravlje kao najveće bogatstvo
Iako mu zdravlje više ne dopušta kretanje kao nekada, i danas nastoji šetati koliko može. Prebolio je moždani udar, ali navika hodanja ostala mu je iz dana provedenih u geodeziji. Nekada se rekreativno bavio i nogometom, a danas ističe da je zdravlje ipak najveće bogatstvo.
Na kraju, drugim umirovljenicima poželio je sretan Božić i puno zdravlja, uz poruku da su godine rada često zaboravljene, ali da se čovjek mora truditi zadržati barem dostojanstvo i mir u starosti.
