Skupina arheologa identificirala je krug golemih jama koje su iskopane prije više od četiri tisuće godina oko Durrington Wallsa i Woodhengea, povijesnog područja od iznimne važnosti. Ovo neviđeno arheološko otkriće ponovno je pobudilo svjetski interes za Stonehenge i njegovu misterioznu okolicu.
Skupina britanskih znanstvenika otkrila je postojanje gigantske prapovijesne strukture sastavljene od golemih jama iskopanih u obliku kruga, koja bi mogla biti najveća do sada otkrivena u Velikoj Britaniji. Iako je samo otkriće napravljeno 2020. godine, tek je posljednjih mjeseci bilo moguće nabaviti tehnologiju potrebnu za početak detaljnih istraživanja i potvrdu hipoteza.
Monumentalne dimenzije drevnog inženjerstva
Zahvaljujući novim tehnologijama, saznalo se da postoji najmanje 16 jama širine oko 10 metara i dubine 5 metara. One su raspoređene u savršenom krugu promjera većeg od dva kilometra oko povijesnih enklava Durrington Walls i Woodhenge.
Gotovo pet godina znanstvenici su raspravljali o tome jesu li ti otvori prirodne formacije ili su ih iskopale neolitičke civilizacije. Sada, zahvaljujući geofizikalnim analizama i trodimenzionalnim kartama, potvrđeno je da su one izrađene namjerno od strane ljudi, iskopane i postavljene s milimetarskom preciznošću.
„Trud potreban za iskopavanje jama ove veličine i njihovo postavljanje s takvom točnošću u krug doista je izvanredan”, objasnio je za engleske novine The Sun profesor Richard Bates sa Sveučilišta St Andrews, koji je sudjelovao u istraživačkom projektu. „S obzirom na to da pokrivaju tako veliku udaljenost, pravilnost kruga je nevjerojatan dokaz planiranja i zajedničkog rada”, dodao je.
Svrha tajanstvenog kruga
Istraživanja su također pokazala da ova struktura potječe iz kasnog neolitika, što znači da je stara više od 4000 godina, odnosno otprilike iste starosti kao i Stonehenge. Iako ne postoji konačno objašnjenje, arheolozi vjeruju da je krug jama bio vrsta ceremonijalne granice ili simboličkog označavanja koje je okruživalo sveto područje povezano s Durrington Wallsom, naseljem u kojem su živjele zajednice koje su izgradile Stonehenge.
„Ovaj skup jama nema presedana u Velikoj Britaniji. Nisu iskopane i napuštene: one čine dio monumentalnog krajolika koji otkriva složenost i sofisticiranost tih društava”, rekao je profesor Vince Gaffney, glavni arheolog projekta sa Sveučilišta u Bradfordu. U ovom velikom projektu sudjeluju stručnjaci sa sveučilišta St Andrews, Birmingham, Warwick, Bradford, Glasgow i Trinity Saint David (Wales), koji nastavljaju analizirati kako se ovo otkriće uklapa u ritualnu i društvenu kartu britanskog neolitika.
Kako su stijene Stonehengea dospjele na svoje mjesto?
Ovo spektakularno otkriće također je oživilo debatu o tehnikama korištenim za izgradnju samog Stonehengea. Dvije glavne vrste stijena i dalje ostaju velika zagonetka za znanstvenu zajednicu:
- Sarsen kamenje: gigantski blokovi, teški oko 25 tona svaki; najveći od njih, takozvani Heel Stone (Petni kamen), teži oko 30 tona.
- Plavo kamenje (Bluestones): manji blokovi, ali potječu iz planina udaljenih više od 200 kilometara od nalazišta.
Najprihvaćenije teorije sugeriraju da su graditelji koristili užad od biljnih vlakana, drvene sanjke i konstrukcije u obliku slova A kako bi ih prenosili. Druga, fascinantna hipoteza pretpostavlja da su stijene bile premještane tehnikom „hodanja”, balansirajući ih s jedne strane na drugu pomoću poluga, na sličan način kako se vjeruje da su transportirani gigantski kipovi s Uskršnjeg otoka.
