Otkriće koje mijenja razumijevanje vodozemaca
U dalekim planinama Istočnog luka u Tanzaniji, znanstvenici su nabasali na nešto doista izvanredno – tri potpuno nove vrste krastača koje ruše sve dosadašnje obrasce razmnožavanja. Krastače iz roda Nectophrynoides na svijet donose potpuno oblikovane mlade, posve preskačući fazu polaganja jaja. To je prava rijetkost u svijetu vodozemaca koja je odmah privukla pažnju biologa.
Jedna ženka može odjednom roditi čak i više od stotinu malih krastača, što predstavlja fascinantan primjer evolucijske adaptacije. Ove vrste ne ovise o vodi za razvoj punoglavaca, što im omogućuje preživljavanje u specifičnim staništima.
Muzeomika: Oživljavanje tajni iz prošlosti
Identifikacija novih vrsta – Nectophrynoides luhomeroensis, Nectophrynoides uhehe i Nectophrynoides saliensis – bila je moguća zahvaljujući suvremenoj istraživačkoj metodi zvanoj muzeomika. Ona se temelji na analizi degradirane DNA iz starih muzejskih primjeraka koji mogu biti stariji i od 100 godina.
Donedavno su se takvi uzorci smatrali bezvrijednima zbog oštećenog genetskog materijala, no tehnološki napredak, posebice platforma Illumina za sekvenciranje nove generacije, dramatično je promijenio situaciju. Zahvaljujući specijaliziranim laboratorijima s čistim sobama, znanstvenici sada mogu izvući genetske informacije iz materijala prikupljenih desetljećima ranije, dok su mnoga staništa još bila netaknuta.
Vrijedi napomenuti da je muzeomika i ranije donosila spektakularne rezultate. Brazilski tim istraživača reklasificirao je žabe iz Atlantske šume, dokazavši da se ne radi o jednoj vrsti, već o njih dvanaest, od kojih su tri već izumrle. Muzeji diljem svijeta čuvaju najmanje 3 milijarde primjeraka koji bi mogli postati prava riznica znanja o evoluciji i bioraznolikosti.
Živorodnost: Strategija puna kompromisa
Živorodnost kod vodozemaca je strategija koja donosi i prednosti i rizike. S jedne strane, osigurava bolju zaštitu zametaka od grabežljivaca, bolesti i nepovoljnih uvjeta okoliša. Mladi se rađaju potpuno razvijeni, što značajno povećava njihove šanse za preživljavanje u okruženjima gdje nedostaju vodene površine za razvoj punoglavaca.
S druge strane, živorodnost je energetski iznimno zahtjevna za ženke. Nošenje zametaka duže vrijeme ograničava njihovu pokretljivost i spretnost, što im otežava bijeg od grabežljivaca ili potragu za hranom. Iako ženka može roditi stotinjak mladih, to je i dalje znatno manje od desetaka tisuća jaja koja polažu druge vrste. Upravo to objašnjava zašto je živorodnost toliko rijetka – u većini okoliša klasično polaganje jaja i dalje je učinkovitija strategija.
Utrka s vremenom za spas vrsta
Novoidentificirane krastače karakteriziraju jarke boje i kvržice po cijelom tijelu. Svaka od ovih vrsta obitava na vrlo ograničenom području, što ih čini iznimno osjetljivima na promjene u okolišu. Povijest srodnih vrsta služi kao upozorenje – Nectophrynoides asperginis već je izumro u divljini, dok jedna druga vrsta nije viđena još od 2003. godine.
Ovo otkriće dolazi u kritičnom trenutku. Čak 40,7% vrsta vodozemaca na svijetu je globalno ugroženo. Dok su prije dva desetljeća glavna prijetnja bile gljivične bolesti, danas sve veću ulogu igraju klimatske promjene i gubitak staništa zbog širenja poljoprivrede. Zaštita svakog izoliranog staništa ključna je jer gubitak samo jednog područja može značiti trajni nestanak cijele vrste.
