Rastuće geopolitičke napetosti i sveprisutan strah od sukoba svjetskih razmjera naveli su mnoge da razmisle o tome koja bi odredišta bila najsigurnija u ekstremnom scenariju poput nuklearnog rata.
Iznenađujuće, jedna južnoamerička zemlja ističe se kao jedno od posljednjih nastanjivih područja na planetu u slučaju globalne katastrofe. I ne, ne radi se o Sjedinjenim Američkim Državama niti o Brazilu.
Koja je latinoamerička zemlja najsigurnija u slučaju nuklearnog rata?
Prema stručnjacima za geopolitiku, održivost i klimatsku analizu, Argentina je identificirana kao jedna od zemalja s najvećim potencijalom za preživljavanje u mogućem globalnom nuklearnom sukobu.
Njezin položaj na južnoj hemisferi, daleko od glavnih žarišta ratnih sukoba, zajedno s obilnim prirodnim resursima i malom gustoćom naseljenosti, pozicioniraju je kao istaknutu opciju za utočište.
Zašto bi Argentina mogla preživjeti nuklearni rat?
Postoji nekoliko ključnih razloga koji Argentinu postavljaju na vrh ljestvice najsigurnijih zemalja u slučaju nuklearne apokalipse:
- Prirodni resursi i samodostatnost: Sa značajnim rezervama slatke vode, plodnim tlom, raznolikom klimom i diverzificiranom energetskom matricom, zemlja bi mogla održati osnovnu strukturu preživljavanja čak i u ekstremnim globalnim uvjetima.
- Nizak neposredni klimatski rizik: Regije poput Patagonije ili Cuya predstavljaju idealne uvjete za poljoprivredu, prikupljanje vode i zaštitu od nuklearnih događaja, s obzirom na to da imaju nisku seizmičku aktivnost i nalaze se izvan dosega uragana ili tsunamija.
- Geografska udaljenost: Budući da se nalazi na krajnjem jugu američkog kontinenta, Argentina je udaljena od glavnih žarišta sukoba kao što su Europa, Bliski istok, Azija i Sjeverna Amerika.
Gdje se nalazi globalno utočište u Argentini u slučaju katastrofe?
Zone poput Patagonije, Mendoze i određenih područja u planinskom lancu Ande prepoznate su kao strateške točke zbog svoje sposobnosti izolacije, niske izloženosti zračenju i lakoće pronalaženja skloništa u prirodnim špiljama ili podzemnim konstrukcijama.
Posebno je zanimljiva studija provedena o regiji Wamani, ekološkom utočištu smještenom u Mendozi, koje se predstavlja kao model održivog skloništa. Na tom mjestu, samodostatne zajednice već funkcioniraju koristeći ekološke usjeve, generiranje solarne energije i zatvorene sustave proizvodnje i potrošnje, što ih čini idealnim modelom za preživljavanje civilizacije.
