Mjesec više nije onaj tihi, netaknuti svijet kakvim smo ga dugo zamišljali. Istraživači sada govore o novoj eri: lunarnom antropocenu. Od trenutka kada je prva ljudska letjelica dotaknula njegovu površinu, postali smo glavni faktor koji oblikuje ovaj prirodni satelit.
Što je zapravo lunarni antropocen?
Baš kao što na Zemlji pojam antropocena opisuje razdoblje u kojem ljudska aktivnost mijenja klimu i krajolik, znanstvenici s University of Kansas predlažu isti termin za Mjesec. Više ga ne oblikuju isključivo udari meteorita i prirodni fizički procesi.
Danas površinu Mjeseca mijenjaju:
- Ostaci sondi i landera koji su tamo ostali desetljećima.
- Ispušni plinovi raketnih motora koji utječu na rijetku egzosferu.
- Ljudski artefakti – od znanstvenih instrumenata do vrećica s otpadom i loptica za golf.
Sve je počelo 1959. godine
Simbolični početak ovog novog doba bio je rujan 1959., kada je sovjetska Luna 2 postala prvi objekt koji je udario o površinu Mjeseca. To nije bilo samo istraživanje, već tehnološki čin koji je prekinuo milijarde godina prirodne tišine.
Od tada je na Mjesec poslano više od 100 misija. Budući da nema vjetra, kiše ni atmosfere, svaki trag – bilo da je to otisak čizme ili ožiljak od slijetanja – može preživjeti milijunima godina. To stvara novi arheološki horizont koji pripada isključivo našoj civilizaciji.
Zašto nam treba ovaj naziv?
Uvođenje pojma lunarnog antropocena nije samo znanstvena zanimljivost. Cilj je osvijestiti našu odgovornost. Prije nego što krene nova utrka u osvajanju svemira, moramo zaštititi povijesna mjesta i osjetljiva područja, poput kratera s ledom, koja bi se mogla nepovratno uništiti nekontroliranim aktivnostima.
