Putovanje na Mars s konvencionalnim pogonima iznimno je dugotrajno, a time i opasno za ljudsku posadu. No, što bi se dogodilo kada bismo u svemirske brodove ugradili nuklearni reaktor? Suvremeni pogoni svemirskih letjelica ne samo da bi značajno skratili trajanje misija, već bi otvorili vrata potpuno novim izazovima i istraživačkim područjima.
Vizija budućnosti: Plan Athena
Prema mišljenju Jareda Isaacmana, budućeg administratora NASA-e, upravo je to smjer u kojem bi agencija trebala ići. Njegova vizija budućnosti detaljno je predstavljena u „Planu Athena”, dokumentu koji je kandidat pripremio posljednjih mjeseci. Iako su neke pretpostavke generalnog plana postale djelomično neaktualne zbog političkih perturbacija, zamisli ovog milijardera svakako vrijedi pobliže promotriti.
U dokumentu se više puta naglašava važnost modernih pogona za svemirske letjelice. Prema Isaacmanu, ključ uspjeha leži u nuklearno-električnom pogonu (eng. nuclear electric propulsion; NEP).
Kako funkcionira nuklearno-električni pogon?
Princip rada ovog sustava fascinantan je spoj nuklearne fizike i inženjerstva. Proces se odvija u nekoliko ključnih koraka:
- Nuklearni reaktor generira toplinsku energiju.
- Ta toplina se zatim pretvara u električnu energiju.
- Dobivena struja napaja motore koji ubrzavaju čestice materije.
- Izbacivanjem tih čestica stvara se snažan potisak potreban za kretanje kroz vakuum svemira.
Nuklearni pogoni u središtu novog plana
U Planu Athena, Jared Isaacman postulira brzo pokretanje radova na demonstratoru ove tehnologije. Projekt bi trebao biti konsolidiran unutar jedinstvenog odjela NASA-e, uz aktivno sudjelovanje ključnih centara kao što su Marshall Space Flight Center u Alabami i Kennedy Space Center na Floridi. Ovi radovi podrazumijevali bi „značajno povećanje ulaganja” u ovo specifično područje tehnologije.
Zanimljivo je da plan ne predviđa izgradnju svega od nule. Ideja je iskoristiti djelomične projekte i preusmjeriti njihov razvoj prema nuklearno-električnim pogonima. Odličan primjer za to je program teške rakete nosača SLS (Space Launch System), koja se u lunarnom programu Artemis koristi za lansiranje svemirske letjelice Orion s posadom.
Isaacman sugerira da bi se resursi i centri povezani sa SLS-om mogli transformirati u poligone za testiranje nuklearnih sustava i struktura, omogućujući brzo prototipiranje i iteraciju. Ključna bi ostala i prilagodba pravnih regulativa kako bi se omogućio ovaj tehnološki skok.
Utrka s vremenom i geopolitičkim rivalima
Prema mišljenju budućeg administratora NASA-e, ovo se čini jedinim putem prema sposobnosti za svemirsko natjecanje, posebice s Kinom i Rusijom, koje također aktivno rade na NEP pogonima i lunarnim reaktorima. Nuklearni pogoni predstavljaju jedini način za drastično ubrzanje svemirskih putovanja, uključujući i kolonizaciju Marsa – planeta koji zauzima posebno važno mjesto u planovima administracije Donalda Trumpa.
Tehnologija od interesa za vojsku
Plan Athena također skreće pozornost na to da bi tehnologija NEP-a mogla biti od velikog interesa za američku vojsku. Stoga bi se razvoj projekata trebao realizirati u suradnji s Ministarstvom obrane SAD-a (bivši Department of War). Poseban naglasak stavlja se na projekt Zlatne Kupole, višedimenskog sustava proturaketne obrane, koji je najavio Donald Trump u siječnju 2025. godine.
Ovaj štit trebao bi se sastojati od zemaljskog segmenta, ali i svemirskog, uključujući satelite za rano upozoravanje koji informiraju o letu neprijateljskih balističkih ili hipersoničnih projektila. Iako u Planu Athena nedostaju detaljne informacije o tome na koji bi točno način NEP pogoni našli primjenu u ovom vojnom projektu, jasno je da se granice između civilnog istraživanja svemira i obrambene tehnologije sve više brišu.
