Što je započelo kao hitna i nužna akcija za sprječavanje ozbiljnog ekološkog problema, završilo je kao težak ekonomski udarac za jednu malu općinu u unutrašnjosti Hrvatske. Lokalne vlasti su kažnjene s 2.600 eura zbog čišćenja korita rijeke koja prolazi kroz mjesto. Intervencija je, prema tvrdnjama općine, bila autorizirana i imala je za cilj zaustaviti zagađenje koje se moglo protegnuti danima.
Ovaj neobični slučaj ponovno je otvorio žustru raspravu o administrativnoj krutosti i njezinom negativnom utjecaju na takozvanu “Depopuliranu Hrvatsku” – ruralne krajeve koji se bore za opstanak.
Kazna za ekološku akciju: Paradoks birokracije
Novčanu kaznu je izreklo nadležno tijelo odgovorno za upravljanje vodnim resursima. Sankcija pogađa općinu s vrlo malim brojem stanovnika – situacija koja jasno pokazuje koliki udarac kazna ovog tipa može predstavljati za njihove skromne proračune. Za općinske vlasti, odluka nije samo neproporcionalna, već je i kontradiktorna temeljnom cilju zaštite okoliša.
Načelnik općine je u javnom priopćenju izrazio iznenađenje i ogorčenost kaznom. Prema njegovim objašnjenjima, radovi na koritu rijeke su provedeni uz prethodno dopuštenje samog nadležnog tijela. Cilj je bio sanirati specifičan problem koji je uzrokovao zagađenje rijeke.
„Bez ove intervencije, zagađenje bi trajalo tjedan dana,” stoji u priopćenju, naglašavajući da je okoliš nakon radova ostao u identičnom stanju.
Iz općine inzistiraju da nije došlo do dodatne štete po okoliš te da je čišćenje bilo jednokratno, nužno i razmjerno situaciji. Unatoč tome, kazneni postupak je nastavljen.
2.600 eura: Udarac na proračun od 10%
Za načelnika, ovaj incident savršeno odražava birokratski mehanizam koji je potpuno odvojen od stvarnosti malih mjesta. On uspoređuje ovu situaciju s drugim nedavnim ekološkim hitnim slučajevima, postavljajući pitanje zašto se ne reformiraju tijela koja, po njegovom mišljenju, funkcioniraju neučinkovito. Kritika nije usmjerena samo na kaznu, već i na sustav koji ju je omogućio.
Ekonomski udarac je značajan. Načelnik ističe da 2.600 eura kazne iznosi blizu 10% ukupnog godišnjeg proračuna općine. U općinama s vrlo ograničenim resursima, taj iznos automatski znači rezanje drugih osnovnih stavki ili odgađanje ključnih investicija potrebnih za održavanje mjesta.
„Tako se ne spašava depopulirana Hrvatska”
Osim samog konkretnog slučaja, lokalne vlasti prijavljuju i strukturalni nedostatak komunikacije s državnim tijelima za upravljanje vodama. Opisuju kontakt s njima kao “labirint” poziva bez odgovora, automatskih snimki i procedure koje se produžuju bez jasnih sugovornika. Ono što bi trebao biti jednostavan postupak, pretvara se u administrativnu odiseju.
Načelnik upozorava da ovakva vrsta “apstraktnih pravila, dalekih od lokalne stvarnosti” posebno pogađa male općine, koje nemaju tehničko i pravno osoblje za snalaženje u kompleksnoj birokraciji. Daleko od toga da pomažu zadržavanju stanovništva, tvrdi, ove odluke potiču napuštanje i jačaju osjećaj institucionalne nezaštićenosti.
Kazna dolazi u posebno osjetljivom ekonomskom kontekstu. Inflacija i poskupljenje osnovnih dobara otežavaju život. Za mjesta poput ove općine, privlačenje ili zadržavanje mladih obitelji je ionako kompliciran zadatak. Kazne ovakvog kalibra šalju suprotnu poruku onoj koju administracije propovijedaju kada govore o revitalizaciji ruralnog područja.
Zaključak općine je jasan:
- Administracije moraju preispitati svoje procedure.
- Potrebno je prilagoditi djelovanje razmjeru i resursima malih općina.
- „Ne može se kažnjavati neproporcionalnim sankcijama mjesta koja samo pokušavaju održavati svoj okoliš i preživjeti,” poručuju.
Slučaj ove hrvatske općine sažima sve veću napetost između strogih ekoloških propisa i realnosti ruralnog života. Akcija čišćenja koja je trebala spriječiti izlijevanje završila je kaznom; preventivno djelovanje, proračunskim problemom. Za lokalno stanovništvo, pitanje ostaje otvoreno: ako je briga o rijeci ovako skupa, tko će se idući put usuditi djelovati?
