Stoljećima je Svjetionik u Aleksandriji, jedno od sedam čuda antičkog svijeta, ostao obavijen mitovima, fragmentiranim pričama i ruševinama skrivenim duboko pod morem. Njegova veličanstvenost bila je tek sjena u povijesnim zapisima, sve do danas.
Novo otkriće ponovno osvjetljava njegovo nasljeđe: međunarodni tim stručnjaka locirao je ogromne arhitektonske blokove koji su pripadali originalnoj strukturi, dijelove koji su više od tisućljeća ležali potopljeni u istočnoj luci Egipta. Ovo otkriće predstavlja jedan od najvažnijih arheoloških napredaka godine i otvara posve novi prozor u helenističku prošlost Mediterana.
Ostaci jednog od sedam svjetskih čuda pronađeni nakon 1600 godina
Razoren uzastopnim potresima između 13. i 14. stoljeća, drevni svjetionik nestao je gotovo u potpunosti s lica zemlje. Međutim, njegova se povijest odbila prepustiti zaboravu. Ispod morskog dna ostali su ležati kolosalni elementi: nadvratnici, dovratnici, ploče i blokovi teški više od 70.000 kilograma, koji su nekoć činili monumentalni ulaz u toranj.
Ovi komadi, izrađeni tehnikama koje su kombinirale egipatsku tradiciju i grčku arhitekturu, danas predstavljaju najčvršći fizički dokaz koji je pronađen u posljednjim desetljećima. Stručnjaci ističu da:
- Pronađeni blokovi odgovaraju opisima antičkih povjesničara.
- Kombinacija stilova potvrđuje kulturni sinkretizam Ptolomejskog Egipta.
- Veličina blokova svjedoči o nevjerojatnim inženjerskim sposobnostima tog doba.
Projekt PHAROS: Tehnologija u službi prošlosti
Ovo spektakularno otkriće izravno se integrira u PHAROS, zajedničku inicijativu između francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS), egipatskog Ministarstva turizma i starina te Zaklade Dassault Systèmes. Cilj je jasan i ambiciozan: stvoriti digitalnog blizanca svjetionika, precizno rekonstruirajući kako je izgledala najemblematičnija građevina drevne Aleksandrije.
Zahvaljujući trodimenzionalnom skeniranju svakog pronađenog fragmenta, istraživači mogu rekreirati detalje za koje se vjerovalo da su zauvijek izgubljeni:
- Točne proporcije građevine.
- Vrste korištenih materijala.
- Izgled pristupa i ulaza.
- Pa čak i dio unutarnjeg dizajna konstrukcije.
Posao koji traje desetljećima pod vodom
Iako su ruševine bile vidljive još od kasnih 60-ih godina prošlog stoljeća, pravi, sustavni arheološki rad započeo je tek 90-ih. Misija koju je 1994. godine predvodio francuski arheolog Jean-Yves Empereur dokumentirala je više od 3.300 komada, među kojima su sfinge, obelisci i granitni blokovi koji pripadaju različitim fazama antičkog grada.
Od tada je više od stotinu elemenata digitalno skenirano, što je spor, ali ključan proces za napredak prema rigoroznoj povijesnoj rekonstrukciji. Svaki skenirani kamen donosi nas korak bliže razumijevanju kako je ovo čudo inženjerstva doista izgledalo prije nego što su ga sile prirode srušile u more.
