Zagreb, nekada poznat kao gostoljubiva europska metropola, za mnoge strane radnike postaje mjesto izolacije i tuge. Rahul, indijski dostavljač koji već neko vrijeme živi i radi u glavnom gradu Hrvatske, odlučio je progovoriti o svakodnevnim poniženjima s kojima se susreće. Njegova priča nije usamljena, a najnoviji podaci pokazuju da je situacija daleko alarmantnija nego što se na prvi pogled čini.
’Gledaju me s gađenjem’
Rahulove anegdote iz svakodnevnog života u Zagrebu oslikavaju duboki jaz između lokalnog stanovništva i novih sugrađana. „Frizerka me nije htjela ošišati. Pitao sam je za termin, rekla je da se ne mogu naručiti. Vidio sam joj u očima da me gleda s gađenjem, iako sam bio čist i uredan”, prepričava Rahul jedan od mnogih neugodnih trenutaka.
Osim odbijanja osnovnih usluga, Rahul se suočava i s preprekama u društvenom životu. Zaštitari u klubovima često mu brane ulaz bez jasnog objašnjenja, a pokušaji upoznavanja i izlazaka s lokalnim ženama završavaju grubim odbijenicama. Osjećaj nepripadnosti i konstantna diskriminacija ostavili su duboke tragove na njegovom mentalnom zdravlju.
Alarmantni rezultati istraživanja
Da Rahulov slučaj nije tek izolirani incident, potvrđuje i istraživanje koje je proveo Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”. Rezultati su poražavajući i ukazuju na ozbiljnu krizu javnog zdravlja među stranom radnom snagom:
- Čak 85% stranih radnika iskazuje simptome depresije.
- Visoka razina anksioznosti prisutna je kod većine ispitanika iz Južne Azije.
- Osjećaj potpune društvene izolacije i nemogućnost integracije u hrvatsko društvo.
Financijski teret i strah od budućnosti
Osim psihološkog pritiska, ovi radnici nose i ogroman financijski teret. Mnogi su morali platiti posrednicima iznose i do 2.600 € kako bi uopće dobili priliku raditi u Hrvatskoj. Kada se na to dodaju brutalni napadi na dostavljače, koji su postali učestali u Zagrebu i Splitu, jasno je zašto se mnogi osjećaju izgubljeno.
Dok institucije pokušavaju naći rješenje za javnozdravstvenu zaštitu, društvo se mora zapitati: kakvu poruku šaljemo ljudima koji su došli graditi našu ekonomiju, a zauzvrat dobivaju pogled pun gađenja i zatvorena vrata?
