Nafta je svuda oko nas. Čini se da u morima više nema mjesta za sirovu naftu unutar tankera. Na kopnu, neke točke s velikim skladištima i spremnicima, poput Kine, napunjene su do vrha. Međunarodna agencija za energiju (IEA), Trafigura i drugi sudionici na tržištu otvoreno govore o prekomjernoj ponudi ili čak ‘super-prekomjernoj ponudi’.
Predviđa se da će u prva dva kvartala 2026. godine svakog dana postojati višak od nevjerojatnih 4 milijuna barela sirove nafte (ponuda će nadmašiti potražnju za 4 milijuna), što će izazvati akumulaciju nafte ogromnih razmjera. Cijena nafte mogla bi pretrpjeti još intenzivniji pad od onoga koji je već zabilježen.
Paradoks za potrošače: Zašto gorivo ne pojeftinjuje?
Međutim, rezultat za vas, kao potrošača, bit će malo nejasniji. Ne zato što će benzinska postaja na kojoj točite gorivo ostvariti veću maržu (iako je i to moguće, to će se znati kasnije), već zato što će rafinerije uzeti veći dio kolača. Sektor je jedva rastao i nema kapaciteta za preradu tolike količine nafte, tako da se pad cijena neće u potpunosti prenijeti na benzin, dizel ili gorivo za zrakoplove.
Ovo usko grlo stvorit će paradoksalnu situaciju koja se već počinje nazirati: nafta neprestano pada, dok cijena benzina ostaje nepomična.
Tako je objasnila Međunarodna agencija za energiju u svom posljednjem mjesečnom izvješću. “Sankcije u prvom kvartalu 2026. godine donijet će nove izazove. Izraziti kontrast između povećanja ponude sirove nafte i neočekivane nestašice na tržištu rafiniranih proizvoda vratio je marže rafinerija na razine koje nisu viđene od ruske invazije na Ukrajinu”. Osim toga, s neovisnim kineskim rafinerijama koje pauziraju kupnju zbog iscrpljivanja uvoznih kvota, ova bi nestašica mogla postati još akutnija.
Poremećaji i sankcije rafinerijama
U međuvremenu, cijena sirove nafte pala je za 20% od ljeta (barel Brenta već se trguje po 61 dolar), a predviđa se još veći pad. S druge strane, IEA objašnjava da su prekidi u radu rafinerija i nadolazeća ograničenja EU-a na uvoz proizvoda dobivenih od ruske nafte doveli marže rafiniranja na trogodišnje maksimume u studenom.
Iako su tržišta sirove nafte i UNP-a dobro opskrbljena, ograničeni kapaciteti prerade dostupni izvan Kine impliciraju da je moguće da će paralelna tržišta potrajati neko vrijeme.
- Ekstremna napetost: Tržište rafiniranih proizvoda približava se fazi ekstremnog stresa.
- Zabrana EU: Sektor se mora suočiti s utjecajem zabrane koju EU primjenjuje na goriva prerađena iz ruske nafte.
- Zimska sezona: Utjecaji će biti posebno teški u Europi, pogađajući uvoz dizela i kerozina upravo kada počinje sezona grijanja.
Europa kao epicentar problema
Europa će biti epicentar ovog stresa, budući da zabrana goriva dobivenih iz ruske nafte prisiljava na zamjenu toka koji je još uvijek predstavljao relevantan dio regionalne ravnoteže. IEA predviđa da će kontinent sve više ovisiti o teretima koji dolaze s Bliskog istoka i iz Azije, upozoravajući da će biti potrebni “viši arbitražni diferencijali” kako bi se privukli ti dodatni bareli.
To implicira više troškove, veću konkurenciju za zalihe i stvaran rizik od uskih grla ako globalno tržište ne uspije preusmjeriti dovoljno proizvoda prema Europi.
Rafinerije izvan OECD-a također neće moći u potpunosti apsorbirati šok. Nekoliko ključnih postrojenja bilježi produljene zastoje:
- Dangote u Nigeriji
- Al Zour u Kuvajtu
- RAPID u Maleziji
Ovi prekidi su “gurnuli marže plinskog ulja na Bliskom istoku iznad 30 dolara po barelu”, što je odraz rastuće nestašice. To znači da se barel dizela prodaje 30 dolara skuplje od barela nafte. Kombinacija novih sankcija, manje dostupnosti u izvoznim regijama i kašnjenja u puštanju u rad novih kapaciteta ostavlja manje amortizera za sustav koji je sve krhkiji.
Jeftina nafta, skupi dizel
“Malo je vjerojatno da će se rastuće razlike između cijena sirove nafte i cijena proizvoda ublažiti u ovom trenutku”, uvjerava John Evans, analitičar tvrtke PVM Oil Associates. Riječ je o problemu rafiniranja koji će potrajati u doglednoj budućnosti, osim ako se u zapadnim gospodarstvima ne izgrade nova postrojenja, što je vrlo malo vjerojatno.
Marže europskog dizela približavaju se 34 dolara po barelu, što je njihova najviša razina u godinama. “Visoke marže već uračunavaju mnoge prekide i daju rafinerijama diljem svijeta snažan poticaj za povećanje proizvodnje”, tvrdi Eugene Lindell iz konzultantske tvrtke FGE. Problem je u tome što, iako su poticaji veliki (zaraditi više novca), kapacitet je takav kakav jest. Ako rafinerija može proizvesti 400.000 barela benzina dnevno, koliko god rasle marže, njezin kapacitet je strukturalan.
U tom kontekstu, 2026. se profilira kao složena godina. Dostupnost rafiniranih proizvoda bit će ranjiva mjesecima, a pritisak na europsku infrastrukturu će rasti. Ono što se čini sigurnim jest da, iako nam rastu zazubice zbog pada cijena nafte, kada odemo na benzinsku postaju, doživjet ćemo razočaranje.
