Dugo smo vjerovali da je olovo isključivo problem modernog doba. Povezujemo ga s tvornicama, starim gorivima, cijevima i industrijskim bojama, ali istraživanje objavljeno u časopisu Science Advances predlaže sasvim drugačiju priču: naši preci su živjeli s ovim metalom gotovo dva milijuna godina, mnogo prije industrije i gradova. Ovo otkriće ne mijenja samo ono što znamo o zagađenju u dalekoj prošlosti, već otvara i novi prozor za razumijevanje zašto smo mi, moderni ljudi, razvili drugačije mozgove od drugih hominida, poput neandertalaca.
Olovo nije nastalo s industrijom
Desetljećima je znanost pretpostavljala da je značajna izloženost olovu započela s ljudskom aktivnošću velikih razmjera. Ta je hipoteza upravo opovrgnuta. Nova studija pokazuje da su različite vrste hominida bile opetovano izložene olovu tijekom prapovijesti. Istraživači su analizirali 51 fosilni zub vrsta kao što su Australopithecus, Paranthropus, rani ljudi, neandertalci i Homo sapiens.
U više od 70 % fosila pronađeni su jasni tragovi olova. Nije se radilo o izoliranim ostacima ili sporadičnim incidentima. U mnogim slučajevima metal se pojavljivao u obliku „pruga”, što ukazuje na povremenu izloženost tijekom razvoja, slično onome što se danas opaža kod djece izložene sezonskom zagađenju. Model se ponavlja u fosilima iz Afrike, Azije i Europe. Izloženost olovu bila je globalna i postojana, a ovisila je o prirodnim procesima poput vulkana, kontaminirane vode ili prašine iz tla.
Moždani organoidi i genetska ranjivost
Kako bi razumjeli učinak olova na mozak, znanstvenici su koristili moždane organoide: male modele ljudskog mozga uzgojene u laboratoriju iz matičnih stanica. U njih su istraživači uveli dvije verzije ključnog gena zvanog NOVA1. Jedna verzija odgovara modernim ljudima, dok druga replicira genetsku varijantu prisutnu kod izumrlih hominida, poput neandertalaca.
- Arhajska varijanta: Organoidi s neandertalskom verzijom gena pokazali su veće promjene pod utjecajem olova.
- Moderna varijanta: Organoidi s modernom verzijom gena bolje su se oduprli toksičnim učincima.
- Komunikacija: Olovo je najviše utjecalo na procese povezane s neuronalnim razvojem i organizacijom veza između stanica.
Gen FOXP2 i evolucijska prednost
Jedno od najiznenađujućih otkrića studije povezano je s genom FOXP2, poznatim po svojoj ulozi u razvoju jezika i govora. U eksperimentima je olovo izmijenilo ekspresiju ovog gena, posebno u modelima s arhajskom varijantom gena NOVA1. Ove promjene pogađaju neurone uključene u krugove komunikacije između talamusa i korteksa, koji su ključni za učenje i društvenu interakciju.
Autori ne tvrde da je olovo „stvorilo” ljudski jezik, ali predlažu da su u uvjetima stalne izloženosti okolišu određene genetske varijante nudile veću stabilnost razvoju mozga. Tijekom vremena, ta je otpornost mogla postati prednost, omogućujući modernom ljudskom mozgu da razvije složene društvene vještine unatoč prisutnosti toksina u okolišu. Evolucija čovjeka nije se dogodila u neutralnom okruženju; metali i geologija tiho su oblikovali tko smo danas.
