Svijet arheologije ne fascinira samo strastvene entuzijaste, već i one koji se tek površno susretnu s njim, otkrivajući priče koje kao da su namjerno bile skrivene stoljećima. U ovom slučaju, riječ je o fascinantnoj mreži podzemnih tunela ispod Veja (Veii), drevnog etruščanskog grada koji je bio prvi veliki i opasni suparnik Rimskog Carstva.
Nova mapa podzemlja Veja postala je stvarna zahvaljujući zajedničkom radu Nacionalnog etruščanskog muzeja Villa Giulia i Sveučilišta Sapienza u Rimu, uz ključnu potporu talijanskog Ministarstva kulture. Arheologinje Luana Toniolo i Laura Maria Michetti predvodile su ovo istraživanje, koordinirajući uporabu napredne robotske tehnologije kako bi prodrle u zone koje su stoljećima bile izvan dosega ljudske ruke.
Tehnološki podvig: Robotika u službi povijesti
Tim je radio s uređajem nazvanim Magallanes, autonomnim roverom sa sustavom ovjesa izravno inspiriranim vozilima koja je NASA poslala na Mars. Ta specifična struktura omogućila mu je napredovanje kroz uske, vlažne i opasne galerije bez da se itko od članova tima izloži riziku.
Rover je prenosio slike i mjerenja u stvarnom vremenu. Svaki prijeđeni dio puta ostao je zabilježen dok su istraživači, sigurni na površini, pratili njegov napredak gotovo metar po metar. Ovom istraživanju dodani su i LiDAR laserski skeneri, koji su snimili milijune točaka i generirali precizan trodimenzionalni model mreže. Kasnije su sve te informacije integrirane s geofizičkim studijama i rezultatima tradicionalnog arheološkog rada.
Tako se po prvi put pojavila kompletna mapa takozvanih cuniculi, sustava podzemnih kanala o kojima se uvijek govorilo u etruščanskim studijama, ali koji nikada prije nisu mogli biti dokumentirani na jasan i sveobuhvatan način.
Zašto ovo otkriće mijenja povijest Veja i Rima
Rezultati otkrivaju infrastrukturu koja je mnogo složenija nego što se ikada zamišljalo. Tuneli nisu bili obični jarci za drenažu. Oni su odgovarali sofisticiranom hidrauličkom planu koji je regulirao vodu iz svetišta i okolnih područja. U tlocrtu se pojavljuju:
- Složeni kanali za distribuciju vode.
- Velike cisterne za pohranu.
- Pozicije za zahvaćanje vode (bunari).
- Tajni prolazi koji su povezivali različite razine drevnog grada.
U Svetištu Portonaccio, ova digitalna iskopavanja otkrila su veliku svetu posudu (bazen) odmah uz hram boga Apolona. Ona je bila dio rituala pročišćenja koje je kasnije i sam Rim preuzeo, što je jasan znak da je njezina simbolička funkcija ostala živa i nakon rimskog osvajanja.
Mreža također prikazuje diskretne rute za unutarnje kretanje koje su, tijekom opsade, mogle olakšati transport resursa ili premještanje trupa bez znanja neprijatelja. Ovo mapiranje daje potpuno drugačiju viziju tehničke razine Etruščana. Veio se sada ukazuje kao grad koji je upravljao vodom i terenom s preciznošću koja se do sada gotovo isključivo pripisivala Rimu.
Očuvanje baštine i povijesni kontekst sukoba
S dobivenim podacima stručnjaci će moći izraditi detaljne 3D modele podzemlja, locirati područja koja još nisu iskopana i planirati intervencije bez oštećivanja krhkih struktura. Osim toga, ovaj digitalni zapis postaje ključni alat za očuvanje baštine koja je stoljećima propadala bez kontrole.
Odnos između Rima i Veja nikada nije bio miran. Razdvojeni s nešto više od 15 kilometara, natjecali su se za trgovačke puteve, plodnu zemlju i, najvažnije, kontrolu nad rijekom Tiber. Sukobi su započeli u prvim stoljećima Republike i ponavljali su se u ciklusima rata i primirja.
Odlučujući trenutak stigao je nakon 10 godina neprekidnih sukoba, dugog i iscrpljujućeg razdoblja koje je završilo 396. godine prije Krista. Rim je na čelo vojske postavio Marka Furija Kamila (Marco Furio Camilo), čija je strategija promijenila tijek sukoba. Prema drevnim izvorima, on je naredio iskopavanje tunela koji je omogućio njegovim trupama da uđu u grad iznenađenja, zaobilazeći zidine.
Taj konačni udarac otvorio je vrata osvajanju. Pad Veja udvostručio je teritorij Rima i zatvorio povijesnu etapu u kojoj su Etruščani još uvijek mogli zaustaviti nezaustavljivu ekspanziju Rima.
