Tajanstvena poza Napoleona i svjetskih vođa
Jedan od najpoznatijih portreta Napoleona Bonapartea, dovršen 1812. godine, prikazuje ga u prilično neobičnoj pozi. Dok stoji u svojoj radnoj sobi u svečanoj uniformi, položaj njegove desne ruke odmah upada u oči. Njegova ruka nije u džepu, već je uvučena kroz gumbe uniforme, koji su otvoreni kako bi u njih stalo svih pet prstiju. Izgleda kao da se sprema izvaditi džepni sat ili možda pištolj. To definitivno nije poza koju danas često viđate.
Što više gledate, to poza postaje neobičnije. Zanimljivo je da ovo nije bio prvi ni jedini put da je car Napoleon pozirao na ovaj način; bio je to svojevrsni njegov zaštitni znak. No, poza „ruka u prsluku” zapravo nije bila Napoleonov izum. Bila je iznimno popularna u to vrijeme, posebno na portretima plemića i državnika. Neki od najpoznatijih portreta svih vremena prikazuju muškarce s rukom uvučenom u košulju, prsluk ili kaput, uključujući generala Lafayettea, vojvodu od Wellingtona i Georgea Washingtona.
Korijeni u antičkoj Grčkoj
Objašnjenje za ovaj trend je zapravo jednostavno: poza je bila znak dostojanstva i visoke klase. Vjerojatno potječe još iz antičke Grčke. U nekim društvenim krugovima stare Grčke smatralo se nepristojnim govoriti s rukama izvan odjeće. Kipovi iz šestog stoljeća prije Krista prikazivali su slavne govornike poput Solona s rukama uvučenim u njihove ogrtače.
Držanje jedne ruke u halji također je pomagalo u sprječavanju nervoznih gesta tijekom govora, što je pozu učinilo uobičajenom među moćnim ljudima i velikim oratorima poput Eshina. U 17. i 18. stoljeću portretiranje je bilo nevjerojatno važno jer je simboliziralo moć plemstva, funkcionirajući gotovo kao propaganda. Skrivanje ruke u košulji postalo je uobičajeno u slikarstvu kao simbol državničkog plemstva i suzdržanosti. Prema knjizi o bontonu iz 1737. godine, poza je simbolizirala „muževnu odvažnost ublaženu skromnošću”.
Zabavne teorije i zablude
Iako je povijesna pozadina jasna, postoje i druge, zabavnije teorije o ovoj ikoničnoj pozi:
- Dugotrajno poziranje: Neki smatraju da je slikanje portreta trajalo toliko dugo da je bilo udobnije odmarati jednu ruku unutar jakne.
- Ušteda novca: Postoji poznati idiom „košta kao suho zlato” (u engleskom „košta ruku i nogu”). Ruke i stopala su izuzetno teški za slikanje, pa su neki teoretizirali da su umjetnici poput Thomasa Hudsona skrivali ruke jer ih nisu znali dobro naslikati ili kako bi ubrzali proces.
- Napoleonovo zdravlje: Postoje nagađanja da je Napoleon držao ruku na trbuhu zbog bolnog čira, budući da je kasnije preminuo od raka želuca.
- Slobodni zidari: Neki vjeruju da je to bio znak pripadnosti tajnom društvu masona.
Većina ovih teorija nema čvrste dokaze. Poza se vjerojatno zadržala jer je bila simbol moći i zato što su ljudi tada mislili da izgleda otmjeno. Danas muškarci često poziraju s jednom rukom u džepu ili „spontano” namještajući rukav, što je na neki način moderan nastavak Napoleonove ostavštine.
