Što je zapravo niskotemperaturno zidno grijanje?
Zidno grijanje sve se češće pojavljuje u ponudama tvrtki kao moderna i energetski učinkovita alternativa klasičnim radijatorima. Nažalost, s rastućim interesom pojavila su se i brojna rješenja koja samo oponašaju niskotemperaturne sustave – a u praksi rade potpuno drugačije i često korisnika koštaju mnogo više nego što bi trebali. Kako ih razlikovati i osigurati toplinu koja ne narušava vaš kućni budžet, ali ni emocionalni mir?
Niskotemperaturno grijanje je sustav koji radi na znatno nižoj temperaturi vode od tradicionalnih radijatora. Zahvaljujući tome, ono je učinkovitije i izvrsno surađuje s modernim izvorima topline, kao što su dizalice topline ili kondenzacijski kotlovi. Zidno grijanje je vodeni sustav u kojem su cijevi napajane vodom temperature obično 25–35 °C utopljene u sloj žbuke ili u posebne sistemske ploče. Toplina se prenosi uglavnom zračenjem, što stvara prirodniji osjećaj ugode u prostoru.
Kako prepoznati ispravno odabran i instaliran sustav?
Kao psiholog, često naglašavam da kvaliteta našeg okruženja izravno utječe na razinu stresa. Loše izveden sustav grijanja može biti izvor stalne frustracije. Učinkovitost zidnog grijanja nije slučajna – to je rezultat dobrog projekta i pravilne izvedbe. Sustav bi trebao ispunjavati nekoliko uvjeta:
- Odgovarajuća površina: Uzima se da bi grijaća površina trebala činiti minimalno oko 30 % površine prostorije.
- Cjeloviti projekt: Uključuje izračune toplinskih gubitaka, odabir snage u W/m², razmak cijevi i debljinu konstrukcijskih slojeva.
- Usklađenost s normom EN 1264: Ova norma određuje način projektiranja i tehničke zahtjeve za sustave plošnog grijanja.
- Pravilna izolacija: Zidovi moraju biti pravilno izolirani kako bi se toplina usmjeravala u unutrašnjost zgrade, a ne gubila prema van.
Što nije niskotemperaturno zidno grijanje?
Mnogi proizvodi koji se reklamiraju kao „zidno grijanje” ili „ekološko panelno grijanje” zapravo su električne mreže, folije ili grijaći paneli. Iako se montiraju na površinu zida ili tik ispod završnog sloja, njihov princip rada je potpuno drugačiji. Električni grijaći elementi zagrijavaju se točkasto i rade na znatno višoj temperaturi od vodenih instalacija – a to ih isključuje iz kategorije plošnih grijanja usklađenih s normom EN 1264.
Ovi sustavi ne akumuliraju toplinu u strukturi zida, ne surađuju s dizalicom topline i generiraju znatno više troškove eksploatacije. To znači da tehnički nisu niskotemperaturno zidno grijanje, iako ih marketing pokušava tako predstaviti. Istina je da električne folije imaju svoje prednosti – jednostavne su za montažu i zauzimaju malo mjesta. Međutim, tu sličnosti prestaju. Glavni nedostatak ostaju visoki troškovi, jer će električno grijanje uvijek biti skuplje od niskotemperaturnog vodenog sustava napajanog dizalicom topline. Upravo zato se u analizama za sezonu 2025./2026. kombinacija podnog ili zidnog grijanja s dizalicom topline pokazala kao jedan od najisplativijih izbora za Hrvate koji grade ili renoviraju svoje domove.
