Astronomi uživaju kada im svemir priredi neočekivani obrat, a ovaj objekt čini upravo to. Radeći u dva tima, znanstvenici su otkrili najveću i najudaljeniju zalihu vode ikada viđenu u kozmosu. APM 08279+5255 je kvazar – aktivna galaksija čija se središnja supermasivna crna rupa hrani plinom i pritom oslobađa goleme količine svjetlosti.
Voda na rubu vremena
Ova nevjerojatna struktura sadrži oko 140 bilijuna puta više vode nego svi oceani na Zemlji zajedno. Ona okružuje proždrljivu, supermasivnu crnu rupu koja je od nas udaljena više od 12 milijardi svjetlosnih godina. Zbog njezina crvenog pomaka (z ≈ 3,87), mi je vidimo onakvu kakva je izgledala prije više od deset milijardi godina, u vrijeme kada su galaksije i crne rupe tek bile u fazi intenzivnog rasta.
„Okruženje oko ovog kvazara je jedinstveno po tome što proizvodi ovoliku masu vode“, izjavio je Matt Bradford, znanstvenik iz NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja u Pasadeni. „To je još jedan dokaz da je voda sveprisutna u cijelom svemiru, čak i u najranijim vremenima.“ Bradford vodi jedan od timova koji su zaslužni za ovo otkriće.
Tajne spektralnih potpisa
Drugi tim, koji predvodi Dariusz Lis s Caltecha, koristio je interferometar Plateau de Bure u francuskim Alpama kako bi uočio vodu. Slučajno su detektirali vodu putem jednog spektralnog potpisa, dok je Bradfordov tim kasnije otkrio višestruke vodene linije, što je otkrilo mnogo više detalja – uključujući i enormnu masu oblaka.
Za objekt koji je toliko udaljen, ovaj kvazar izgleda neobično sjajno u vidljivoj i dalekoj infracrvenoj svjetlosti. To sugerira da više fizičkih procesa pojačava svjetlost koju bilježimo. Tu na scenu stupa gravitacijska leća. Masivni objekti zakrivljuju prostor-vrijeme i mogu povećati pozadinske izvore, djelujući poput prirodnog teleskopa.
Lekcije iz daleke prošlosti
Mjerenja vodene pare i drugih molekula, poput ugljikovog monoksida, ukazuju na to da ima dovoljno plina da crna rupa naraste do otprilike šest puta svoje trenutne veličine. Ipak, astronomi napominju da taj ishod nije zajamčen; dio plina mogao bi se kondenzirati u nove zvijezde ili biti potpuno izbačen iz kvazara zbog snažnih vjetrova koji pušu brzinama od tisuća kilometara u sekundi.
Ovo otkriće nas potiče da ponovno istražimo stare kataloge. Ako se ispostavi da su i drugi ekstremni izvori zapravo pod utjecajem gravitacijske leće, možda se u arhivama kriju još brojnije hiperluminozne galaksije koje su nam do sada promicale. Svako novo otkriće postaje prozor u to kako su galaksije i crne rupe rasle dok je svemir još bio mlad.
