Buđenje s osjećajem pritiska u prsima ili maštanje o odlasku prije nego što ste uopće ušli na radno mjesto. To su neki od znakova koji ukazuju na to da se nalazite u spirali poslovnog stresa, prema riječima zdravstvene psihologinje Ángele Esteban. Specijalizirana za burnout, anksioznost i traume, upravo je objavila knjigu No vas a heredar la empresa (Bruguera, 2025.), u kojoj nudi ključeve za izlazak iz onoga što naziva «jedinicom za izgorjele».
Što je točno sindrom «burnouta»?
Kada govorimo o burnoutu, mislimo na osjećaj da imamo previše stvari za obaviti istovremeno, trošeći energiju koju kasnije ne možemo povratiti. Suočeni smo sa stalnim stresom koji se ne mijenja i ostaje fiksan. Nije isto imati povremeno opterećenje zadacima i tada se osjećati umornije, nego se nalaziti u situaciji koja traje dugo bez pauza za odmor i regeneraciju. Osjećaj iscrpljenosti, prevelik teret i situacija koja se ne popravlja – tada govorimo o radnom izgaranju. Uz to, postoje očiti simptomi poput iscrpljenosti, emocionalnog umora i depersonalizacije.
Fenomen depersonalizacije i rani signali
Depersonalizacija je resurs kojem um pribjegava kada se suoči s nečim što ga nadilazi i troši. Ono što um čini jest da vas pokušava malo udaljiti od stvarnosti. Na sve gledate kao na film, kao da ste robot; tako to opisuju ljudi. Prije nego što dođe do te točke, prije nego što «požar» izbije, postoje faze. Prva je anksioznost: poteškoće sa spavanjem, nesanica, drhtanje, katastrofične misli, osjećaj tjeskobe, nemogućnost zaustavljanja. Ako se izvor stresa riješi, simptomi nestaju. Ali ako se nastavi, ulazimo u fazu otpora gdje tijelo pokušava postati «imuno» na stres, što troši goleme unutarnje resurse.
Fizički simptomi uključuju kontrakture, glavobolje i napetost. To utječe na koncentraciju, demotivira nas i ostavlja bez energije. Često miješamo svoje «biće» s poslom. Naučili smo se vrednovati prema onome što radimo – ako imamo produktivan dan, osjećamo se dobro. Naš se identitet stapa s poslom, a to je vrlo opasno jer ako posao krene loše, počinjemo loše vrednovati sami sebe.
Mitovi o poslu i postavljanje granica
U knjizi Esteban razbija mit: «Radi ono što voliš i nećeš raditi niti jedan dan u životu». Kada vam se posao jako sviđa, to može biti zamka jer tada ne postavljate granice. Ako se ne prisilite stati, cijeli će vaš život biti posvećen poslu. Mnogi ljudi koji vole svoj rad zanemaruju odmor i druge aspekte života. Potrebno je odvojiti posao i brinuti se za ostatak života, ne zato što to želite, već zato što vam je to potrebno.
Milenijalci i generacija Z su najpogođeniji burnoutom. Iako imaju više opcija, uvjeti su teži, cijene su porasle, a očekivanja društva su ogromna. Važno je znati da više sati rada ne znači nužno i veći učinak. Dokazano je da pažnja opada nakon sat i pol, stoga je pauza od dvadeset minuta nužna. Što se tiče ciljeva, oni moraju biti realni i fleksibilni. Postavljanje granica može izazvati nelagodu, ali taj osjećaj je samo znak da niste navikli cijeniti sebe. Ako netko ne prihvati vašu granicu, važno je ostati pri njoj kako bi se i druga strana navikla na taj novi prostor poštovanja.
