Kada su znanstvenici vjerovali u svemirske ptice
Godine 1822., u blizini današnjeg njemačkog grada Klütza, lovac je ustrijelio bijelu rodu. Bila je to uobičajena praksa za to vrijeme, da nije bilo jednog detalja: iz vrata ptice stršalo je koplje dugačko 80 centimetara kojim je pogođena ranije. Ovo jezivo otkriće preokrenulo je shvaćanja europske znanosti o tome kamo ptice nestaju zimi. Do tada su znanstvenici sasvim ozbiljno vjerovali da laste spavaju na dnu jezera, a rode lete na Mjesec.
U 17. stoljeću, u doba prosvjetiteljstva, Isaac Newton već je otkrio zakone gravitacije, a Galilei je dokazao da se Zemlja okreće oko Sunca. No, najbolji umovi kontinenta još uvijek nisu imali ni najmanju ideju kamo svake jeseni nestaju milijuni ptica. Još u IV. stoljeću prije nove ere, Aristotel je predložio dvije teorije. Prva: ptice padaju u zimski san, umotavaju se u glinene kuglice i tonu na dno močvara. Druga: ptice se jednostavno pretvaraju u druge vrste.
Engleski znanstvenik Charles Morton je 1684. godine odbacio ideju o podvodnom spavanju kao apsurdnu jer ptice ne mogu disati pod vodom. Umjesto toga, predložio je jedino, po njegovom mišljenju, logično objašnjenje: ptice zimuju na Mjesecu. Morton je sve izračunao – putovanje traje 60 dana, ptice lete brzinom od oko 200 kilometara na sat i uglavnom spavaju putem. Prema tadašnjim shvaćanjima o svemiru, bila je to sasvim znanstvena hipoteza.
Pfeilstorch: Kada je koplje postalo dokaz
Dana 21. svibnja 1822., u blizini sela Klütz na baltičkoj obali Njemačke, lokalni lovac je ustrijelio bijelu rodu. Kada se približio plijenu, vidio je nevjerojatan prizor: vrat ptice probilo je dugačko drveno koplje sa željeznim vrhom. Roda je dopremljena na Sveučilište u Rostocku, gdje je botaničar Heinrich Gustav Flörke proveo detaljno istraživanje.
Flörke je zaključio da je ptica pogođena u regiji gornjeg Nila, na području današnjeg Sudana, gdje su se takva koplja koristila za lov. To je značilo da je roda preletjela više od 3000 kilometara s afričkim oružjem u vratu. Nijemci su nalaz prozvali Pfeilstorch – „roda sa strijelom”. Ptica je preparirana zajedno s kopljem i danas je izložena u zoološkoj zbirci Sveučilišta u Rostocku. Tijekom sljedećih desetljeća dokumentirana su još 24 slična slučaja.
Irij: Slavenski raj za ptice i duše
Dok su se europski znanstvenici prepirali o Mjesecu i podvodnom spavanju, Slaveni su već imali svoj odgovor na pitanje o mjestu zimovanja ptica. To su mjesto nazivali Irij (ili Vyrij). U slavenskoj mitologiji, Irij je topla, blagoslovljena zemlja daleko na istoku ili jugu, preko mora. Tamo vlada vječno ljeto, raste Svjetsko stablo u čijoj krošnji žive ptice i duše umrlih.
Vjerovanje u Irij bilo je hijerarhijsko: u gornjem dijelu Svjetskog stabla nalazio se ptičji raj, dok je pod korijenjem bio „zmijski Irij” kamo su zimi puzale zmije. Vrata je čuvao bog Veles, koji je držao ključeve onostranih svjetova. Prema legendi, ključevi su nekada pripadali vrani, ali ih je Bog predao kukavici jer ga je vrana razljutila. Ptice koje su se vraćale iz Irija donosile su sa sobom toplinu i novi život, a u narodnoj tradiciji ostala je i poznata formula: „Odakle dolaze djeca?” – „Roda ih je donijela”.
